hrvatski

Preliminarna istraživanja prehrane čaglja (Canis aureus aureus) na području istočne Hrvatske

U posljednjih petnaestak godina uočeno je značajno povećanje brojnosti populacije čaglja (Canis aureus aureus Linnaeus, 1758) u istočnoj Hrvatskoj. Budući da je grabežljivac, smatra se da povećanom brojnošću čini znatne štete u lovištu, prvenstveno hraneći se plemenitim vrstama divljači. U cilju provjere ove tvrdnje te utvrđivanja njegovih hranidbenih navika analiziran je sadržaj 40 želudaca čagljeva odstrijeljenih tijekom jedne lovne godine, pri čemu je pronađeno: dlake divlje svinje (kod 14 primjeraka), dlake i mišićno tkivo srneće divljači (3), mali glodavci (7), perje fazana (2), ostaci domaće svinje i peradi (12), beskralješnjaci i njihove ličinke (4), jaje (1), divlje i kultivirano voće, dudovi, šljive, višnje, glog (9), kukuruz u raznim fazama zriobe (6), zrnje suncokreta (3), sjemenke amorfe (1), lišće raznih trava (3) i otpaci anorganskog podrijetla (plastična folija). Za pretpostaviti je da su meso i dlaka podrijetlom od žive (srna) odnosno ranjene divljači (divlja svinja) ili da su pojedene nakon nepravilnog odlaganja sirovina animalnog podrijetla u lovištu. Mali glodavci u želucu potječu od primjeraka koje su čagljevi ulovili prvenstveno na poljoprivrednim površinama. Evidentno je da čagalj u prehrani koristi i različite vrste voća ovisno o godišnjem dobu odnosno vremenu njihova dozrijevanja. Može se zaključiti da je čagalj primarno izvrstan sanitarac u lovištu, budući da se prvenstveno hrani lešinama i otpacima u lovištu, a tek u njihovom nedostatku uzima hranu biljnog podrijetla odnosno lovi drugu dostupnu divljač, čime predstavlja potencijalnu štetočinu u lovištu.

čagalj ; Canis aureus aureus ; prehrana ; istočna Hrvatska

nije evidentirano