hrvatski

JEZIČNE I KNJIŽEVNOPOVIJESNE ZNAČAJKE STAROHRVATSKIH PJESAMA U PICIĆEVOJ PJESMARICI IZ 1471.

U latiničnoj, čitkom goticom ispisanoj Picićevoj pjesmarici iz 1471. godine, koja je dio zbornika što se čuva u Bodleian Library (sign. Ms. Canon. Ital. 193) u Oxfordu, uz talijanske i latinske pjesme zapisane su rukom Matije Picića, rapskoga kanonika, a poslije i primancira stolne crkve, i četiri pjesme na starohrvatskome književnom jeziku čakavske osnovice. Zapisane pjesme (božićna Va se vrime godišća, dvije eshatološke pjesme Plači sarcem i s očima i Sudac strašan oće priti te jedna inačica Marijina plača) bile su nesumnjivo u ono doba vrlo popularne jer su zapisane u mnogim srednjovjekovnim pjesmaricama i zbornicima duhovnoga štiva, a i u mlađim izvorima. U radu se iznose književnopovijesne (forma, sadržaj, odnos prema ostalim poznatim inačicama, književna vrijednost i književnopovijesna važnost) i jezičnopovijesne značajke zapisanih pjesama (paleografske, grafijsko-ortografske, fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke).

Picićeva pjesmarica; Matija Picić; srednjovjekovno pjesništvo

nije evidentirano