hrvatski

Srednjovjekovni horizont na lokalitetu Sv. Martin kraj Dugog Sela

Područje grada Dugo Selo u pisanim se dokumentima prvi puta spominje 1209. godine kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. templarima darovao Zemlju svetoga Martina, no ime te zemlje svjedoči da je još prije dolaska templara ovdje stajala crkva sv. Martina. Iz dokumenata se vidi da su templari na ovom prostranom posjedu imali svoju kuću (domus) koja je bila sjedište njihove organizacijske jedinice, preceptorata Sv. Martina. Templari su ovim krajem gospodarili nešto dulje od stoljeća, njihov su posjed naslijedili ivanovci, u mnogočemu veoma sličan viteški red. Institut za arheologiju u Zagrebu od 2002. godine provodi sustavna arheološka istraživanja crkve sv. Martina. Utvrđeno je da je jezgra današnje crkve nastala u drugoj polovici 15. stoljeća, no utvrđeni su i temelji starijih faza crkve te brojni drugi tragovi ranije porušenog zdanja. O templarskoj prisutnosti najrječitije svjedoči nalaz kamene nadgrobne ploče, u koju je plitko uklesan štit i preko njega srednjovjekovni mač. Najsličniji prikaz mača nalazimo na templarskoj nadgrobnoj ploči u njihovom portugalskom sjedištu u Tomaru. Srednjevjekovni nalazi pronađeni na lokalitetu za sada su malobrojni, ali istodobno izuzetno vrijedni za hrvatsku povijest uopće, a crkvenu posebice. Među njima se ističu još i ulomak male i debele srebrne S karičice, sitni novci kovani za kralja Žigmunda (1387. – 1437.), pfenizi iz sredine 15. stoljeća pronađeni između oltarne baze i zida u sjevernoj sakristiji, dobro očuvan srebrni banovac (banski ili zagrebački denar) iskovan za vladavine kralja Karla I. Roberta i bana Stjepana IV. Babonića, dakle između 1310. i 1316. godine.

Templari; ivanovci; crkva Sv. Martina; sakralna arhitektura; srednji vijek; Prozorje; Dugo Selo

nije evidentirano