hrvatski

Genetska analiza hipertrofične kardiomiopatije.

Danas kardiomiopatije predstavlju veliko područje interesa u kardiologiji. Hipertrofične kardiomiopatije započele su eru molekularne kardiologije. Kliničke i genetičke studije pokazale su da genetske mutacije predstavljaju značajnu ulogu u etiopatogenezi kardiomiopatija. Pretpostavlja se da će se točnim razumijevanjem molekularnih defekata bolest ubrzo moći dijagnosticirati i prevenirati putem molekularnih tehnika, kao što je to moguće kod drugih genetski određenih bolesti. Hipertrofična kardiomiopatija je primarna bolest miokarda koja je u večini slučajeva nasljedna. Dio bolesnika je bez simptoma, a kod drugih se javljaju simptomi srčane dekompenzacije, prekordijalnih boli ili sinkopa. Nagla smrt i aritmije su česte i to većinom kod bolesnika kod kojih su prisutni simptomi bolesti. Prevalencija iznosi oko 1:500, što govori u prilog da je HCM relativno česta nasljedna bolest. Nasljeđuje se autosomno dominantno, a uzrokovana je mutacijom na jednom od sedam gena koji su odgovorni za šifriranje proteina sarkomere. To su geni za kardijalni teški beta-miozinski lanac, kardijalni troponin T, alfa-tropomiozin, kardijalni protein C koji veže miozin, kardijalni troponin I, miozinski laki lanci i lokus na kromosomu 7q3 koji je povezan s WPW sindromom. Fenotip u HCM je u velikoj mjeri određen genetskim defektima Također je mehanizam nagle smrti povezan s određenom mutacijom. Genetska analiza provodi se kod devet obitelji, od čega je ukupno dvanaest bolesnika, jer je u dvije obitelji HCM dijagnosticirana i kod majke, a u jednoj obitelji od HCM boluju brat i sestra. Pet je ženskih bolesnika (42%) i 7 muških (58%). Kod osam bolesnika postoji pozitivna obiteljska anamneza, koja se očitovala naglom smrću užeg člana obitelji. Svi se bolesnici prate u kardiološkoj ambulanti Klinike za pedijatriju, KBC � Rebro� . Određivanje mutacije na jednom od sedam gena obavlja se na Institutu � Ruđer Bošković� , Zavodu za molekularnu medicinu. Kod svih bolesnika, njihovih roditelja i braće uzeta je venska krv iz koje se izdvaja DNA i RNA, te prepisuje mRNA u cDNA. U daljnjem postupku slijedi umnažanje željenih gena lančanom reakcijom polimeraze (PCR), analiza umnoženih odsječaka PCR elektroforezom u gelu agaroze i poliakrilamida, te analiza metodama RFLP, SSCP i sekvencioniranja. Rezultati studije detaljno će biti prezentirani na kongresu.

hipertrofična kardiomiopatija; teški lanac beta miozina

Paediatria Croatica (2000) (73-73) ; ISSN 1330-1403