hrvatski

Stjepan Adžić (1730. - 1789.), vjerski pisac u stoljeću prosvjećivanja i hrvatski latinist u "galantnom" stoljeću

Člankom se nastoji revitalizirati dio latinske baštine iz XVIII. stoljeća. U uvodnom dijelu donosi se kratak pregled opusa Stjepana Adžića, nepoznatoga i zaboravljenoga pisca latinista, pečuškoga kanonika i vikara za slavonske župe, znamenitoga i istaknutoga crkvenoga, kulturnoga i prosvjetnoga djelatnika Pečuške biskupije XVIII. stoljeća. Potom se analiziraju njegova prozna djela: abecedar, molitvenik i katekizam na hrvatskom jeziku Abekavicza illyricska iz 1779., moltivenik na latinskom jeziku Quotidiana mortis memoria et preces ad inpetrandam bonam mortem, tiskan u Osijeku 1775., potom dvije propovijedi, jedna posvećena carici Mariji Tereziji 1779. u povodu posvete crkve Presvetoga Trojstva u Kukujevcima, i druga propovijed posvećena Zlatnoj misi redovnika franjevca Franje iz Vukovara 1767. Na kraju se donosi nekoliko činjenica o pismu što ga je Stjepan Adžić poslao iz Pečuha 25. lipnja 1787. dvorskom kapelanu Josi Krmpotiću u Beč. Promatranjem bibliografskih jedinica o Stjepanu Adžiću i njegova položaja u literaturi, dolazimo do zaključnih misli o njegovoj velikoj važnosti i ulozi u društvenom, kulturnom, crkvenom, prosvjetnom i književnom životu Pečuške biskupije i njezina slavonskoga dijela u XVIII. stoljeću.

Stjepan Adžić, vjerski pisac, hrvatski latinist, XVIII. stoljeće, latinska baština

nije evidentirano