hrvatski

Ekološki i genetski aspekti prirodnih uzgajanih populacija dagnji (Mytilus spp.) na istočnoj obali Jadrana

Uzorci dagnji (Mytilus spp.) za ekološka i genetička istraživanja uzimani su u dva navrata tijekom 1994. i 1996. god. iz uzgajališta, te životnih zajednica obalnih stijena donjeg mediolitorala i gornjeg infralitorala na šest lokaliteta duž istočne obale Jadrana. U prirodnim naseljima dagnje opažene su 63 vrste bentoskih algi, te 44 zoobentoske vrste. Većina prirodnih i uzgojnih populacija dagnji je stabilna, i pokazuje normalnu učestalost raspodjele dužine ljuštura s prevladavajućim središnjim dužinskim razredima. Stupnjevi genetičkih varijacija u prirodnim i uzgojnim populacijama dagnji određivani su tehnikom separacije proteina pomoću horizontalne škrobne gel elektroforeze. Analizirano je sedam polimorfnih enzimatskih sustava: pgi, est-d, idh, lap, mpi, pep-a i pep-d. Rezultati pokazuju nešto veći gubitak alela određeni gena u uzgojnim u odnosu na prirodne populacije, koje pak imaju veću prosječnu heterozigotnost, viši stupanj polimorfnosti istraživanih lokusa, te veći prosječan broj alela po lokusu. Srednje vrijednosti indeksa fiksacije na razini subpopulacije(Fis) ukazuju na nešto veće razlike u genetičkoj strukturi između uzgojnih u odnosu na prirodne populacije. Visoko signifikantan manjak heterozigota s vrlo disperznim vrijednostima Fis u svim populacijama (osim V. Figarole), te podaci sa zimograma, pokazuju da u Jadranu unutar roda Mytilus, nije nazočna samo vrsta M. galloprovincialis na što su ukazivali svi dosadašnji podaci. Da li se radi o taksonomskoj kategoriji na razini vrste, varijeteta ili možda samo nekog hibrida unutar roda Mytilus, moći će utvrditi samo daljnja sustavna istraživanja.

dagnja; ekološki aspekti; populacijska genetika

nije evidentirano