hrvatski

Uloga papinstva u afirmaciji Hrvatske u ranom srednjem vijeku (7.-12. st.)

Veze Apostolske Stolice i Hrvata datiraju iz vremena pontifikata Grgura I. Velikog (590.-604.) i Ivana IV. Dalmatinca (640.-642.) te idu od priznavanja Hrvatske za pape Ivana VIII. (872.-882.) i Grgura VII. (1073.-1085.) i borbi za ravnopravnost hrvatskog jezika i glagoljskog pisma u liturgiji Rimske crkve u razdoblju od Aleksandra II. (1061.-1073.) do Inocenta IV. (1243.-1254.), od rješavanja "gordijskog čvora" hrvatskog katolicizma pojavom heterodoksnih krstjana od Inocenta III. (1198.-1216.) do pontifikata Pia II. (1458.-1464.). Zauzvrat, Hrvati podržavaju papinstvo u europskim integracijskim procesima i pobornici su unionističkih i ekumenskih gibanja. U diplomatičkim spisima, osobito u Registrima papinske kancelarije, može ih se slijediti iz godine u godinu, ponegdje iz dana u dan, kao što to dokazuje npr. dopisivanje pape Ivana VIII. s hrvatskim vladarom Branimirom – pet pisama otposlanih između 7. i 10. lipnja 879.

Apostolska stolica; Hrvati; hrvatsko pismo (glagoljica); benediktinci; hrvatski biskup; knez Branimir; kralj Dmitar Zvonimir

nije evidentirano