hrvatski

Odnosi uslužnosti između menadžerskih razina u velikim hrvatskim poduzećima

Teorija uslužnosti je nastala u domeni korporativnog upravljanja kao alternativa agencijskoj teoriji. Izvorište teorije uslužnosti je u sociopsihološkom modelu ljudskog ponašanja koji pretpostavlja kako menadžer prakticira proorganizacijsko i kolektivističko ponašanje, ostvarujući više zadovoljstva služeći grupi (organizaciji), nego zadovoljavajući svoje vlastite ciljeve. Temeljna razlika između agencijske teorije i teorije uslužnosti je u mehanizmima upravljanja rizikom: agencijska teorija proklamira kontrolne mehanizme, a teorija uslužnosti razvoj povjerenja. Pored razvoja menadžerske uslužnosti putem funkcije povjerenja, u doktorskoj disertaciji su analizirani razvoj proaktivnog ponašanja suradnika te na razini organizacije razvoj korporativne održivosti. Oba fenomena su koncepcijski i sadržajno konzistentni s uslužnosti menadžmenta i predstavljaju kompletni model upravljanja prema postavkama teorije uslužnosti. Empirijsko istraživanje je provedeno u velikim hrvatskim poduzećima mjereno brojem zaposlenika (dobiveno je 128 popunjenih upitnika iz 33 različitih poduzeća što predstavlja stopu povrata od 7, 35%). Djelomično je potvrđena hipoteza o većoj uslužnosti vrhovnog menadžmenta naspram uslužnosti nižih razina menadžmenta te je moguće konstatirati kako je izrazito visok stupanj uslužnosti menadžera u velikim poduzećima u Republici Hrvatskoj. Za pretpostaviti je kako će postizanje win-win situacije za sve stakeholdere i povezivanje interesa organizacije i društva - korporativna održivost - biti otežano u organizacijama gdje je evidentirana neusuglašenost u uslužnosti među razinama menadžment što je artikulirano u drugoj hipotezi. Primjenom metode modeliranja strukturne jednadžbe je provjerena hipoteza o povezanosti razlika između uslužnosti vrhovnog menadžmenta i uslužnosti nižih razina menadžmenta s ostvarivanjem korporativne održivosti te se zaključuje kako će se korporativna održivost će se povećati za 0, 266 standardne devijacije ukoliko se diskrepancija u uslužnosti među razinama menadžmenta smanji za jednu standardnu devijaciju. Identificirani modalitet reduciranja diskrepancija u stupnju uslužnosti među razinama menadžmenta je funkcija povjerenja što je artikulirano u trećoj hipotezi. Odluka o povjerenju u vrhovni menadžment i usvajanje njihovog obrasca ponašanja je odraz kredibiliteta vrhovnog menadžmenta i same sklonosti povjerenju nižih razina menadžmenta. Potvrđeno je pozitivno djelovanje elemenata funkcije povjerenja na stupanj uslužnosti nižih razina menadžmenta što ukazuje na mogućnost primjene povjerenja kao strateškog alata za osnaživanja uslužnosti menadžmenta i konzekventno postizanje efektivne uslužnosti. U funkciji povjerenja kredibilitet zauzima središnju ulogu za vrhovni menadžment. Naime, vrhovni menadžeri su u poziciji - putem procijenjenog kredibiliteta - inicirati, razvijati i usmjeravati funkciju povjerenja nižih razina menadžmenta i posljedično djelovati na uslužnost. Kredibilitet vrhovnog menadžmenta je elaboriran kao trodimenzionalni fenomen procijenjene sposobnosti, benevolencije i integriteta vrhovnog menadžmenta. Potvrđeno je pozitivno djelovanje pojedinih dimenzija kredibiliteta vrhovnog menadžmenta na stupanj uslužnosti nižih razina menadžmenta. Pored fokalne orijentacije doktorske disertacije ka razvoju menadžerske uslužnosti i povjerenja u menadžerskim relacijama, modelirana je i uloga menadžera u razvoju proaktivnog ponašanja zaposlenika koje je koncepcijski i sadržajno sukladno s uslužnosti menadžmenta. Proaktivno ponašanje suradnika se odražava u afirmativnom podržavanju menadžmenta i razvoju povjerenja. Uz identificirano pozitivno djelovanje uslužnosti menadžmenta na ponašanje zaposlenika, potvrđuje se indirektno djelovanje kredibiliteta vrhovnog menadžmenta na ponašanje zaposlenika putem uslužnosti nižih razina menadžmenta. Prihvaćene hipoteze empirijskog istraživanja i zaključci teorijskog dijela doktorske disertacije potvrđuju relevantnost uslužnosti i povjerenja u stvaranju vrijednosti i postizanju optimalnih rješenja koji će doprinijeti razvoju organizacije i cijele društvene zajednice.

Teorija uslužnosti; Menadžeri-uslužitelji; Korporativna održivost; Proativno ponašenje zapsolenika; Povjerenje; Kredibilitet

nije evidentirano