hrvatski

Identitet hrvatskog veterana u tjesnacu krivnje i bolnog sjećanja. Interdisciplinarni pristup PTSP-u kao uvod u teološku raspravu

Članak donosi kratak fenomenološki prikaz posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), polazeći od psihološke i sociološke analize te njihove međusobne interakcije. Razmatraju se tri temeljne teme vezane uz PTSP: pamćenje traume, osjećaj krivnje i kriza identiteta, koje su ujedno i predmet teološke refleksije. Polazeći od iskustava s ratišta zabilježenih u psihoterapijskim izvješćima i zaključaka suvremene egzistencijalne psihologije o PTSP-u, autorica ukazuje važnost društveno korisnog djelovanja kao najboljeg načina reagiranja na ratni stres. Ta čovjekova sposobnost da vlastita negativna iskustva pretoči u društvenu korist otvara i drugim znanstvenim disciplinama, kao što su teologija, filozofija i antropologija, mogućnost uključivanja u teorijsko promišljanje i lječenje PTSP-a. Uz psihoterapiju i psihologiju na lječenje PTSP-a, pozvana je i teologija predlažući alternativne načine lječenja mnogih oblika stresa pomoću duhovne terapije (hagioterapija) i osmišljavajući ljudsku patnju ne samo na teorijskoj već i na praktičnoj razini. Upravo su činjenje dobra i osmišljavanje PTSP-a točka susreta psihologije i teologije. Za poboljšavanje situacije oboljelih od PTSP-a također je od velike važnosti etički pristup zakonskoj regulativi koja se odnosi na veterane, jer on ponekad ima ključnu ulogu u sprječavanju razvoja i učestalosti PTSP-a.

PTSP; pamćenje; krivnja; identitet; teolog.a; moral.

nije evidentirano