hrvatski

Organski poluvodiči: tanki filmovi modificiranih vodljivih polimera

Neki polimeri nakon određenh modifikacija mogu postat vodljivi. Takvi polimeri pokazuju dobra električka i optička svojstva metala ili poluvodiča, a istovremeno zadržavaju dobre mehničke osobine, laganu oblikovnost te nisku cijenu proizvodnje klasičnih polimera. Proces u kojem se postiže elektirčka vodljivost kod polimera zove se dopiranje, i u izvjesnom smislu analogan je procesu dopiranja kod anorganskih poluvodiča. Dopiranje se vrši kemijski i elektrokemijski. Jedini do danas realizirani put za dobivanje proizvoda od elektronski vodljivih polimera u većem labaratorijskom razmjeru, sastoji se u polimerizaciji, koja vodi izravno do krajnjeg oblika proizvoda ili poluproizvoda ( folija, film, tanki sloj). Vrlo jednostavna tehinka nanošenja tankih filmova PEDOT-a korištena u eksperimentu naziva se spin coating tehnika. Dopiranje se vršilo indirektno izlaganjem PEDOT-PSS-a parama etanola, što je razultiralo promjenom vodljivosti samog filma. Zanimljivo je kako je nakon nanošenja jednog sloja, te izlaganju etanolu vodljivost se smanjivala, dok se nakon tri sloja vodljivost povećavala. Razlog je u prvobitnoj promjeni morfologije , a nakon više slojeva kad se već dogodila promjena morfologije, adsorpcija se mogla nesemtano odvijat rezultirajući vodljivošću.

dopiranje polimera; vodljivi polimeri; tanki filmovi; PEDOT-PSS; kemijski senzor za etanol

nije evidentirano