hrvatski

Proupalni citokini, vazodilatatacijski prostaglandini i dušični oksid (NO) u perinatalnoj hipoksiji

Perinatalna asfiksija (hipoksija) je, unatoč unapređenju perinatalne skrbi posljednjih godina, ozbiljan klinički, a zbog trajnih posljedica i važan socio-ekonomski problem. Rani učinci perinatalne hipoksije su značajan neonatološki klinički problem zbog dramatičnosti kliničke slike, ali i zbog potencijalno složenih patofizoloških događanja s teško predvidivim posljedicama za koje još uvijek ne postoje uspješni terapijski postupci. Patofizološki mehanizam cijele kaskade događaja u perinatalnoj hipoksiji je složen i još uvijek nedovoljno objašnjen. U tom lancu kliničkih, laboratorijskih i funkcionalnih pojava, moguću ulogu igraju i proupalni citokini, NO i vazodilatacijski amini. Cilj ovog rada je bio ispitati pojavnost pojedinih medijatora hipoksije (IL-6, IL-1β, TNF-α, IL-18, NO, PGE2 i PGI2) u likvoru i serumu hipoksičnog novorođenčeta. Cilj je također bio istražiti povezanost pojave pojedinog medijatora hipoksije i stupnja hipoksično-ishemične encefalopatije (HIE). Neurološkom procjenom bolesnika u dobi od 12 mjeseci određena je korelacija između koncentracije pojedinog medijatora hipoksije i neurološkog ishoda. U studiju je uključena i skupina ispitanika s perinatalnom hipoksijom koja su liječena deksametazon. Ispitanici i metode. Urađena je prospektivna kohortna analiza novorođenčadi liječene zbog perinatalne hipoksije na Neonatološkom odsjeku KB Mostar. U studiju je uključeno po standardnim kriterijima 35 djece s perinatalnom hipoksijom, 25 djece je bilo u kontrolnoj skupini, a 12 djece s deksametazonom u terapiji bili su treća ispitivana skupina. Citokini su određivani u serumu i likvoru koji su do trenutka analize bili pohranjeni na -20o C ili na -70o C na Zavodu za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Određivani su metodom ELISA standardnim originalnim kitovima. NO je određivan kolorimetrijskom metodom. Stupanj HIE procijenjen je standardnom metodom po Sarnat/Sarnatu u tri stupnja (blaga, umjerena i teška), a neurološki ishod u dobi od 12 mjeseci metodom Amiel-Tisson kao dobar, umjereno motorno oštećenje (blaže motoričke smetnje) i loš ishod (cerebralna paraliza, smrt). Rezultati. Koncentracije IL-6 u likvoru bolesnika i u kontrolnoj skupini nisu se značajnije razlikovale. U serumu bolesnika koncentracija IL-6 je bila statistički značajno viša nego u kontrolnoj skupini (p=0, 0407). IL-1β u likvoru većine bolesnika (ali i u kontrolnoj skupini) bio je nemjerljiv. U serumu su, međutim, nađene nešto više koncentracije u bolesnika, ali razlika nije značajna. Vrijednosti TNF-α bile su nešto više u likvoru bolesnika s PNH nego u kontrolnoj skupini, razlika također nije značajna. U serumu bolesnika su statistički značajno više vrijednosti ovog citokina nego u serumu kontrolne skupine (p=0, 023). IL-18 je bio praktično nemjerljiv, kako u likvoru bolesnika s PNH tako i u kontrolnoj skupini. U serumu su nađene nešto više vrijednosti IL-18 u bolesnika, ali razlika nije značajna statistički. NO je bio nemjerljiv u likvoru većine bolesnika s PNH, dok je u serumu nađen u višoj koncentraciji nego u kontrolnoj skupini (p=0, 0035). PGE2 je bio značajno viši u likvoru djece s PNH nego u kontrolnoj skupini (p=0, 047) Bolesnici su imali također značajno više vrijednosti PGI2 u likvoru od kontrolne skupine (p=0, 021). Najveći broj djece imao je blagi stupanj hipoksično-ishemične encefalopatije (68, 7%). Svega 5, 7% djece imalo je III.stupanj HIE. Nije uočena značajnija povezanost koncentracija medijatora hipoksije i stupnja HIE. Također nije uočena značajnija povezanost između koncentracija pojedinih medijatora i neurološkog ishoda u dobi od 12 mj. Koncentracije IL-6 u likvoru djece koja su primala deksametazon u akutnoj fazi bolest, i nisu se razlikovale od djece s PNH koja nisu primala deksametazon. U djece s deksametazonom vrijednosti NO-a u likvoru su bile značajno više nego u djece s PNH koja nisu primala taj lijek. Vrijednosti medijatora hipoksije (IL-6 i NO) koje su određivane u kasnijoj fazi bolesti (7-10 dana od početka hipoksične ozljede) i dalje su bile prisutne u niskim koncentracijama. Proupalni medijatori, određivani ovom studijom u serumu i likvoru novorođenčeta s perinatalnom hipoksijom pojavljuju se u malim koncentracijama u akutnoj fazi bolesti, ali dinamika njihove pojavnosti i dalje ostaje nedefinirana. Neki medijatori koji su gotovo nemjerljivi u likvoru bolesnika (IL-1β, IL-18 i NO), pojavljuju se u serumu u mjerljivim koncentracijama. Prostaglandini pokazuju najznačajniju razliku pojavnosti prema kontrolnoj skupini. NO se pojavljuje u višim koncentracijama u djece koja su dobivala deksametazon. Većina djece je imala najblaži oblik HIE i u konačnici to možda ostaje kao mogući razlog nešto nižih prosječnih koncentracija medijatora hipoksije u ispitivanoj skupini bolesnika.

IL-6; TNF-α; IL-1β; IL-18; NO; PGE2; PGI2; novorođenče; likvor; plazma; hipoksija

nije evidentirano