engleski

Comparison of the magnetic and electrical properties of PANI-HCl

Promatrana su magnetska i transportna svojstva dviju vrsta uzoraka hidrokloriranog polianilina (PANI-HCl) proizašlih direktno iz sinteze (DS) te dobivenih postupkom naknadnog kontroliranog dopiranja (KD). Obje vrste uzoraka gotovo su maksimalno dopirane. DS uzorci pokazuju znatno višu električnu vodljivost na sobnoj temperaturi, gotovo red veličine, spram KD uzoraka. Temperaturna vodljivosti slijedi općenitu ovisnost σ ∝ exp[−[T0/T]α]. Na visokim temperaturama (∼ 200 − 300 K) vodljivost slijedi ovisnost α = 1, dok na niskim α = 2/5, u obje vrste uzoraka. DS uzorci pokazuju i jasnu α = 1/4 ovisnost na prijelazu izmedu visoko i niskotemperaturnog režima. Statička magnetska susceptibilnost (MS) mjerena je pomoću supravodljivog magnetometra (SQUID) u temperaturnom području od 10 do 300 K. MS uzorka može se rastaviti na: χmjereno = χcore + χCurie−like + χPauli−like. Promjene u Curievoj paramagnetskoj susceptibilnosti (PS) (χCurie−like = C/T) i temperaturno neovisnoj PS (χPauli−like) prate navedene promjene u transportnim režimima. Padom temperature dolazi do porasta Curieve konstante (C), ali i istovremenog smanjenja χPauli−like doprinosa [1]. Dobiveni magnetski i transportni rezultati sugeriraju medusobnu povezanost, odnosno da dopiranje/temperatura istovremeno utječe na magnetska i transportna svojstva PANI-HCl-a. Budući da oba uzorka imaju blizak stupanj dopiranja, diskrepancija u transportnim i magnetskim svojstvima promatranih uzoraka može se pripisati različitom stupnju nereda u uzorcima.

Polymer; magnetisation; eletrical conductivity

nije evidentirano