hrvatski

Krznarić, Zvonimir, arhitekt i urbanist

Od 1965-67. honorarni je asistent na katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Radi u Urbanističkom institutu Hrvatske 1965-1994. Osniva vlastiti „Arhitektonski atelier Krznarić“ 1993. (suradnici: A. Meštrović, S. Vavra-Varjačić, D. Krznarić). Kao urbanist sudjelovao je na izradi prostornih planova općina Zadar i Obrovac (1967). U sklopu međunarodnog projekta Južni Jadran radio je u na urbanističkom rješenju turističkog naselja Babin Kuk u Dubrovniku (1969/70), te Tučepa (1969) i Petrčane-Dikla (1970). Izradio je urbanističko-arhitektonski projekt stambenog naselja Zeleni dol u Zagrebu (1972), urbanističke projekte lječilišta u Daruvaru (1975) i Lipiku (1977). Realizirao je autobusni kolodvor u Derventi (1969), dječji vrtić u Zelini (1970), a u sklopu projekta Hotelski sistem Slavonije hotele za Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, Daruvar, Lipik (s M. Salajem, 1975-77). Često radi timski i podiže neka od najmonumentalnijih ostvarenja hrvatske arhitekture 1980-ih i 1990-ih koja redovito predstavljaju snažne znakove i autentične prostorne orijentire, a u proporcijama i morfologiji nadovezuju se na purističko-konstruktivističke kontinuitete, poput nove Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (natječaj 1978. - I. nagrada s M. Hržić, D. Mance i V. Neidhardt, realizacija 1987-92) te Krematorija na Mirogoju (natječaj 1981. - I. nagrada s M. Hržić i D. Mance, realizacija 1985), čija su tehnološka raznovrsnost te motivi portala, piramida i prodori optičkih senzacija najbliži postmodernističkom koineu.

arhitektura; Zagreb; krematorij; Nacionalna i sveučilišna knjižnica; 20. stoljeće;

nije evidentirano