hrvatski

Inkvizicija

Pojam ťInkvizicijaŤ (od lat. inquisitio, istraživanje, istražni postupak; inquirere, istraživati) još uvijek izaziva lavine optužbi i strastvenih polemika između tužitelja i branitelja ove srednjovjekovne ustanove namijenjene ‘istraživanju heretičke zloće’, koja u okviru zapadnog kršćanstva i Rimske crkve djeluje od 13. stoljeća do napoleonskih ratova. Inkvizicija je za mnoge pojam vjerske nesnošljivosti, fanatizma i lomača. Protivnici kršćanstva redovito ističu nehumanost postupaka inkvizicijskih sudova, a Crkvi odani povjesničari nastoje pod svaku cijenu opravdati njezino djelovanje. Papa Ivan Pavao II. naglašava da problem Invizicije pripada povijesnom pamćenju Crkve o kojem valja razmišljati otvoreno, s isprikom i odlučni da se nešto slično više ne ponovi. Na znanstvenom skupu povjesničara i teologa, održanom početkom studenoga 1998. u Vatikanu, papa je istakao: “Već smo se u više navrata ispričali za propuste iz daljnje i bliže prošlosti: Zanimljivo da je oprost tražila samo Crkva (tj. Katolička crkva), a da se njezinu pozivu dosad nitko drugi nije odazvao”. U nedjelju 12. ožujka u jubilejskom 2000. godini Ivan Pavao II. s katedre sv. Petra u istoimenoj rimskoj bazilici zatražio je od kršćana-katolika opće pokajanje za grijehe i promašaje iz prošlosti spominjući poimence križarske ratove, inkviziciju, progone Židova i Cigana, uskraćivanje osnovnih ljudskih prava socijalno ugroženim pojedincima i skupinama drugačijeg svjetonazora, nepoštivanje dostojanstva i marginalizaciju žene, prodaju ljudi itd. U svezi sa Španjolskom inkvizicijom papa energično odbacuje nesnošljivost i nasilje, ali ističe da bez obzira na napetosti, zablude i pretjeranosti, koje danas procjenjujemo u svjetlu povijesnih činjenica, treba prepoznati iskrena nastojanja španjolskih intelektualaca u cjelini da slobodu istraživanja usklade s dubokim osjećajem pripadnosti Crkvi. Svjestan potrebe rasterećenja Crkve od neželjenih naslaga prošlosti papa izjavljuje: “Kako šutnjom prijeći preko različitih oblika nasilja koja su počinjena u ime vjere? Vjerski ratovi, Invizicijski sudovi i drugi oblici narušavanja osobnih prava. Znakovito je da su se metodama prinude, štetnim ljudskim pravima, obilno koristile totalitarne ideologije 20. stoljeća i da se njima još uvijek koriste islamski integristi. Iz metoda prinude rađaju se zločini hitlerovskog nacizma i marksističkog staljinizma. Deklaracija ljudskih prava i, u Crkvi, Deklaracija vjerske slobode ispravne su reakcije na spomenute događaje. U svjetlu Drugog vatikanskog sabora Crkva svojom vlastitom inicijativom mora revidirati tamne stranice svoje povijesti ispitujući ih u svjetlu evanđeoskih načela” (iz ‘Pro memorie’ kardinalima, 1994.).

rimska inkvizicija; španjolska inkvizicija; proces protiv heretika; sloboda vjere; tolerancija

nije evidentirano