engleski

Terrestrial animals: threats, research and approaches to protection

Organizmi, pripadnici cijelog prehrambenog lanca, su u prirodnim ekosustavima u dinamičkoj ravnoteži. Unatoč borbi na razini jedinki svaka vrsta treba ostale simpatričke vrste. Utjecaj čovjeka remeti prirodne odnose među vrstama i izaziva izumiranje mnogih. Izgleda da je sadašnja brzina izumiranja vrsta, a izazvana djelovanjem čovjeka, mnogo brža nego u prethodnih pet velikih izumiranja zabilježenih u povijesti Zemlje. Čovjek ugrožava i istrijebljuje vrste izravnim i neizravnim djelovanjem. Lov i sakupljanje životinja su glavni izravni utjecaji na životinjsko carstvo. Čovjekovi motivi su znatno širi od potrebe za hranom te uključuju tržišnu vrijednost dijelova tijela kao trofeja, suvenira, mode, tradicionalne medicine ili izravnih nastojanja za uklanjanjem konkurenata. Neizravni utjecaji, putem uništavanja staništa izgradnjom, krčenjem šuma, isušivanjem, poplavljivanjem ili zagađivanjam, još su dramatičniji pritisak na raznolikost vrsta. Većina istrijebljenih vrsta pripada onima koje su još znanstveno nepoznate i neimenovane. Bilo koja obečavajuća akcija za zaštitu neke ugrožene životinjske vrste zahtijeva dobro poznavanje njene cjelokupne ekologije. Takove spoznaje može osigurati samo moderno znanstveno istraživanje. Danas ono uključuje mnoge oblike daljinskog praćenja obilježenih ili neobilježenih životinja. Za mnoge je vrste u tome hvatanje živih jedinki ključna metoda. Uz obilje podataka koje pruža radio telemetrijsko praćenje, ponovnim hvatanjem obilježenih životinja može se računati i veličina i trend populacije. Poneki gubici pojedinačnih životinja u tom radu budu mnogostruko nadoknađeni spašavanjem cjelokupnih populacija zahvaljujući mogućnosti izbora ispravnih metoda zaštite. Sama zakonska zaštita pojedinih vrsta često je nedovoljna da im osigura trajni opstanak. U većini slučajeva najsveobuhvatniju zaštitu vrstama pruža zaštita njihova staništa. To je istovremeno jedna od najskupljih i ponekad nemogućih metoda. Za ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže u prehrambenom lancu u nekom većem ekosustavu često je dovoljno da se utjecaji čovjeka ograniče na razinu obnovljivog gospodarenja. Kada je ciljana vrsta lokano već istrijebljena onda treba poticati prirodnu disperziju iz susjednih populacija, i to putem poticanja rasta njihove gustoće i osiguravanjem koridora za migracije uključujući i izgradnju “zelenih mostova” preko prometnica. Kada više nije moguća prirodna disperzija može se pokušati reintrodukcija iz drugih populacija iz divljine ili zatočeništva. Usprkos ograničenjima za pojedine vrste u tim naporima sve je veća i uloga zooloških vrtova. Metode umjetnog osjemenjivanja, embriotransfera, pa čak i kloniranja su na popisu načina razmnažanja i spašavanja mnogih životinjskih vrsta. Interes javnosti u pravilu je ograničen na manji broj svima poznatih i obično velikih životinjskih vrsta umjesto na bezbrojne manje poznate ili nepoznate vrste. Ipak, zaštita većine tih “javno zanimljivih” vrsta dobro služi kao “kišobran”, jer čuvanjem njihovih staništa zaštitu dobiva cijelokupna lokalna biološka raznolikost. Problemi pojedinačnih životinja često izazovu velik javni interes zahvaljujuću medijskom informiranju. To može biti korisno jedino ako se tako usmjeri pozornost prema problemima cijele vrste ili populacije. Ekologija daje daleko veći značaj populacijama nego jedinkama. Među ostalim primjerima za razmatranu temu uporabljen je projekt istraživanja smeđih medvjeda u Hrvatskoj i akcije reintrodukcije medvjeda u Europi.

terrestrial animals, ethics, threats, research, protection

nije evidentirano