engleski

Epidemiological characteristics of breast cancer occurrence in Primorsko-goranska County in the first trimester 2007th

Rak dojke je najčešće maligno oboljenje žena. Tumori dojke nastaju iz diktalnog ili lobularnog epitela, te mogu biti invazivni i neinvazivni. U najvećem broju slučajeva riječ je o duktalnom invazivnom karcinomu, dok se lobularni invazivni karcinom pojavljuje samo u manjem broju slučajeva. Čimbenici koji utječu na pojavu raka dojke, odnosno čimbenici rizika su: genetički čimbenici, menstrualni i reproduktivni čimbenici, endokrini, prehrana i zračenje. Zbog određivanja postupka liječenja i prognoze bolesti, potrebno je odrediti stupanj proširenosti raka dojke. Najprihvaćeniji način je TNM klasifikacija u kojoj T označava primarni tumor, N označava metastaze u regionalnim limfnim čvorovima i M udaljene metastaze. Postupci koji se koriste u dijagnostici raka dojke uključuju anamnezu (osobnu i obiteljsku), klinički pregled, samopregled, mamografiju, ultrazvuk, biopsiju, kompjuteriziranu tomografiju i magnetsku rezonancu. U liječenju karcinoma dojke primjenjuje se kirurško liječenje-modificirana radikalna mastektomija, lumpektomija, tumorektomija, parcijalna i totalna mastektomija. Uz kirurško liječenje karcinoma dojke uključuje se i radioterapija, kemoterapija, hormonalna terapija i imunoterapija. Hormonalna terapija je vrlo učinkovit način liječenja karcinoma dojke s pozitivnim hormonskim receptorima. S obzirom da u hormonski ovisnih tumora rast stanica može biti potaknut djelovanjem estrogena, zaustavljanje njegovog učinka predstavlja jedan od načina usporavanja rasta tumora. Druga dva načina uključuju blokiranje hormonskih receptora ili njihovo uništenje. Iako hormonsku terapiju koriste samo bolesnice s hormonski ovisnim tumorima, može se preporučiti i ženama koje su visokorizične za karcinom bez osobne povijesti bolesti. Najpoznatiji lijek koji se koristi u hormonalnoj terapiji dojke je Tamoksifen. Uz njega postoje još dvije grupe lijekova koje se primjenjuju u liječenju raka dojke: inhibitori aromataze i agonisti hormona koji oslobađaju luteinizirajući hormon. Analizom podataka uvidjela sam da se karcinom dojke najčešće javlja u dobi od 55 do 65 godina ; svi pacijenti su imali operativni zahvat i znatno češće totalnu mastektomiju. Životni vijek oboljelih od malignih bolesti sve se više produžava uz različite faze pogoršanja i poboljšanja, ponovljenih liječenja i medicinskih intervencija. Analizom podataka na Zavodu za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, ustanovila sam da je u prvom trimestru 2007. godine 39% oboljelih od raka dojke: većina s mjestom prebivališta iz Rijeke i okolice PGŽ, dok je u manjem broju zastupljenost i iz drugih gradova i županija.Republike Hrvatske. Onkološki bolesnik zahtjeva znatno suptilniji pristup, uz uvažavanje općih načela odnosa liječnik-pacijent, odnosno ostalog osoblja drugih profila prema pacijentu, kao i prema obitelji. Te onima s kojima su tijesno povezani. Težina onkoloških bolesti, neizvjesnost liječenja i prognoze bolesti, otvara niz pitanja koja težinom i značajem prelaze okvire drugih dijagnostičko-terapijsko-rehabilitacijskih procedura u kliničkoj medicini. Na organizaciji sustavne skrbi za onkološkog bolesnika susreću se dijagnostičari, operateri, onkolozi, endokrinolozi, medicinske sestre, kao i psihoterapeutici. Zajednički cilj svih je boljitak pacijenta, izbalansirana primjena najefikasnijih metoda dijagnosticiranja i liječenja, uz čuvanje ljudskog dostojanstva pacijenta, uzimajući u obzir stanje stalne egzistencijalne ugroženosti, kao i primjenu općeg psihološkog i emocionalnog stanja pacijenta, te utjecaj teške bolesti na stanje u najbližoj okolini pacijenta, prvenstveno obitelji.

breast cancer; epidemiological characteristics; risk factors; therapy

nije evidentirano