hrvatski

Korupcija. Religijska - etička - praktična promišljanja

Druga knjiga iz niza „Munus“, koji prati temeljnu zamisao znanstvenoga projekta “Poslovna etika i religijska kutura”, nosi jednostavni naslov “Korupcija”. U toj knjizi su prikupljeni rezultati rada na projektu koji je prijavio Filozofski fakultet Družbe Isusove a prihvatilo ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Knjiga sadrži dva dijela. U prvom dijelu promatramo fenomen korupcije i to iz nekih religijsko-etičkih motrišta. Drugi je dio zapravo objava i komentar rezultata istraživanja koji smo u sklopu gore spomenutoga projekta proveli, a koji smo naslovili “Poslovna etika u Republici Hrvatskoj”. Dok je u šezdesetim ili sedamdesetim godina prošloga stoljeća korupcija bila tema koja je ugrožavala većinom zemlje u razvoju danas je ona postala globalno zlo, rak-rana društva. No, činjenica je da je tek u najnovije vrijeme tema i pojam „korupcija“ ušla u riječnike i priručnike poslovne etike. Poznato je da se riječ „korupcija“ svodi na latinski glagol „corrumpere“, što znači razoriti, poništiti, potplatiti... Svjetska banka korupciju označava kao “the abuse of public power for private benefit”. No, svakako korupcija nije tek samo pravni nego socijalno-znanstveni pojam i problem koji ima široki opseg. On je vezan uz nemoralno i nelegalno ponašanje koje implicira određene kaznene sankcije. Prema metafori F. Nietzschea korupcija je moralna i kulturalna „jesen jednoga naroda“. U tom smislu ona zapravo znači rasap o čemu se u povijesti, s pojavkom državne birokracije, počelo govoriti od 17. stoljeća pa nadalje. Nedvojbeno je da je korupcija danas dovoljno tematizirana na mnogim znanstvenim područjima. Tako se često pita: Gdje su uzroci korupcije? Je li moralna propast društva, rasap morala, ono što zapravo znači korupcija? Jesu li za nju krivi preslabi zakoni i nedovoljne kazne - nedostatak pravne države i svijest o pravu? “Transparency International” svake godine objavljuje “indeks percipiranja korupcije” (Corruption Perception Index – CPI). U tu su analizu uključeni mnoge komponente – od vrsta poslovanja, političkih uplitanja do pravnih normi. Ipak, rijetke su studije koje temi “korupcija – korumpiranost” prilaze iz religijske pozadine. Poznato je da tradicionalne religije korupciju promatraju kao glavno zlo. Mnoge je jednostavno nazivaju - grijeh. U kršćanstvu se, primjerice, korupciju povezuje (u izravnoj analogiji!) s “istočnim grijehom” s kojim je (u temeljnom biblijskom uvidu) ranjena čovjekova bit. Budući da je čovjek „podložan zarazi zla“ (usp. Post 6, 3) neposluhom prema Bogu (nepoštivanjem Božje zapovjedi da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla!) i vlastitom pohlepom, izgubio je zajedništvo kako s Bogom tako i s drugim čovjekom. Zato se korupciju može shvaćati kao oštećivanje i ugrožavanje ljudskoga zajedništva, općega dobra. U tom smislu je Toma Akvinski “istočni grijeh“ nazivao „habitus corruptus“. Biblija nabraja različite prosudbe korumpiranoga djelovanja kada tematizira ljudsku pohlepu, sebičnost, nepravdu... Bog je pak mjerilo nepodmitljivosti, pravednosti, ljubavi... (usp. Pnz 10, 17) Nadalje, u Bibliji se korupcija stavlja u odnos prekida Saveza, nečega što je starozavjetnoga čovjeka odlučno i bitno. Tako je korupcija zapravo zaborav Boga i grubo zanemarivanje istinskih vrijednosti. Isus je kao izvor korupcije označio “srce” (usp. npr. Mk 7, 20-22). Pohlepa je njezin prvi izvor i izraz. Danas brojne studije ukazuju na posljedice korupcije koje su upravo zastrašujuće. No, one jamačno nisu samo gospodarstvene naravi. Korupcija, kako govore religije, potkapa i razara mnoge vrijednosti. Potiče nepravdu, nejednakost, hrani laž, nasilje, kriminal, različite vrste neuračunljivosti, štiti raznovrsne manipulacije, egoističnu koristoljubivost, neodgovornu uporabu moći... Ona je etički i religiozni problem.

Korupcija; poslovna etika; religijska kultura

nije evidentirano