Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine? (CROSBI ID 41292)

Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad

Barišić, Pavo Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine? // Integrativna bioetika i interkulturalnost / Valjan, Velimir (ur.). Sarajevo: Bioetičko društvo u BiH, 2009. str. 25-38

Podaci o odgovornosti

Barišić, Pavo

hrvatski

Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine?

Promatranje života iz različnih perspektiva, pluriperspektivizam, u svojemu ishodišnom zahtjevu za izgradnjom ‚integrativnoga pluralizma perspektiva’ razlikuje se, s jedne strane, od znanstvenoga monoperspektivizma novovjekovne paradigme znanosti te, s druge strane, od običnoga pluralizma mišljenja, odnosno od perspektivističnoga relativizma, poliperspektivizma ili proizvoljnosti. Pluriperspektivizam se nastavlja na plodnu tradiciju perspektivizma koja se snažno razvija od renesanse i uspona novovjekovna znanosti i umjetnosti – u filozofiji poglavito od Kuzanskoga, Descartesa, Pascala, Kanta, Hegela i Nietzschea. U predgovoru svoje znamenite rasprave S onu stranu dobra i zla iz 1886. Nietzsche je „ono perspektivistično“ označio kao „temeljni uvjet cjelokupnoga života“. Za njega postoji „samo perspektivistično gledanje, samo perspektivistično ‚spoznavanje’“. Autor polazi od temeljnoga pitanja dospijeva li pluriperspektivizam kao metodološko ishodište integrativne bioetike zahtjevom za općevažećim istinama u proturječje s izvornom nakanom perspektivizma da ne postoje opće, nepromjenljive, vječne istine o sebi nego samo mnoštvo gledišta, tumačenja i smislova – perspektiva. Pri tome se pojam pluriperspektivizma osvjetljuje, s jedne strane, u odnosu na tradiciju perspektivizma. S druge strane, ukazivanjem na određene manjkavosti relativističkoga perspektivizma pokušava se bioetički pluriperspektivistični pristup osloboditi od tih prigovora. Zaključna je teza da pluriperspektivizam zacijelo predstavlja uvjet istine, a ne njezino zatamnjenje i opsjenu. Ali to vrijedi samo tada kada prekoračuje relativizam perspektiva i kada se uspijeva orijentirati prema logičkim temeljima uma na kojima čovjek može oblikovati smisao. Postavljanjem zahtjeva za općevažećim spoznajama pluriperspektivizam se nalazi u proturječju s relativizmom. Pri tome on ne dospijeva nužno u proturječje s temeljnom pretpostavkom da se mnoštvo i beskonačno mogu zrcaliti u jednoj istini. Nije stoga održiva Nietzscheova tvrdnja da je istina zabluda. Ali se utoliko više valja složiti s drugim dijelom njegova izrijeka, naime da bez istine određena vrsta živih bića jamačno ne bi mogla opstati.

Pluriperspektivizam, istina, integrativna bioetika

nije evidentirano

engleski

Pluriperspectivism - Fundamental Condition or Darkening the Truth?

nije evidentirano

Pluriperspectivism, Truth, Integrative Bioethics

nije evidentirano

Podaci o prilogu

25-38.

objavljeno

Podaci o knjizi

Integrativna bioetika i interkulturalnost

Valjan, Velimir

Sarajevo: Bioetičko društvo u BiH

2009.

978-9958-9124-1-2

Povezanost rada

Filozofija