hrvatski

Rukotvorstvo u nastavi zavicajne povijesti

U visokoškolskim i srednjoškolskim programima u sjevernoj Hrvatskoj rukotvorstva su proučavana na razini opisa ili su bila predstavljana na razini opisa hrvatske kulture kao predmeti narodne umjetnosti. U srednjim i osnovnim školama, kako se moglo i pretpostaviti, vise se pozornosti usmjeravalo na praktičnu izradu predmeta. Autorica predlaže učenje rukotvorstava na različite načine, angažiranjem učenika pod vodstvom nastavnika i etnologa iz nadležnih ustanova, primjenjujući etnološke istraživačke metode npr. razgovori s kazivačima. Predlaže se korištenje povijesnih metoda, poput arhivskih istraživanja. Autorica na primjeru istraživanja čipkarstva u Lepoglavi, predlaže uporabu suvremenih etnoloških metoda poput polisistemske koja uključuje sinkronijska i dijakronijska istraživanja polisistema. Polisistem uključuje proizvođače, potrošače i tržište, ustanove poput škola, fakulteta, medija, muzeja, političkih i crkvenih institucija, kulturnih institucija, različitih udruženja, i dr. Takva vrsta istraživanja usmjerava se na promjene na području politike, ideologije ili ekonomije.

rukotvorstvo; nastava zavičajne povijesti

nije evidentirano