hrvatski

Primjena regresijskog modela s potpornim vektorima u proračunu reaktorskog štita

Za preliminirane inženjerske proračune brzine doza gama zračenja često se koristi aproksimativna metoda Greenovih funkcija, čija je preciznost uvelike određena točnošću faktora nakupljanja upotrijebljenih u proračunu. Faktori nakupljanja za jednoslojne štitove dobro su definirani i poznati, no prisutan je problem određivanja faktora nakupljanja višeslojnih štitova, koji se najčešće i susreću u praksi. Stoga je analizirana mogućnost primjene metode potpornih vektora za izgradnju regresijskog modela s potpornim vektorima (SVR modela) za određivanje faktora nakupljanja brzine doze gama zraka za višeslojne štitove, a s ciljem povećanja točnosti njihovog određivanja čime se povećava i točnost proračuna brzina doza. Izgradnja regresijskog modela za određivanje faktora nakupljanja provedena je kao klasični računarski eksperiment u kojem je složeni računarski program upotrijebljen za generaciju parova ulaz/izlaz na kojima algoritam metode potpornih vektora „uči“. Kako bi proces izgradnje bio optimalan definirana je procedura optimalnog razvoja modela, s naglaskom na metodama aktivnog učenja. Dobiveni regresijski model ugrađen je u računarski program QAD-CGGP i testiran na dva problema proračuna brzina doza gama zračenja. Rezultati testiranja pokazuju djelomično poboljšanje kvalitete proračuna, odnosno povećanje točnosti izračunatih brzina doza u usporedbi sa klasičnim pristupom koji se standardno primjenjuje kod QAD-CGGP programa.

faktor nakupljanja; SVR model; računarski eksperiment; optimalni razvoj; aktivno učenje

nije evidentirano