hrvatski

Habitus, kulturni kapital i sociološko utemeljenje interkulturnog obrazovanja

U radu se zastupa teza da “cjelovitost” interkulturnog obrazovanja može osigurati samo perspektiva u sklopu koje se kulturni (smanjenje predrasuda prema “drugom i drugačijem”) i strukturalni aspekti (obrazovne, političke i socio-ekonomske podjele) mogu dovesti u uzajamnu vezu. U tom smislu se i dva nadređena cilja interkulturnog obrazovanja, premda jedan ima strukturalni (osiguravanje jednakosti šansi za manjinske učenike) a drugi kulturni (priprema svih učenika za život u multikulturnom društvu) predznak, ne mogu razmatrati odvojeno. Za teorijsko objašnjenje nedjeljivosti strukturalnog i kulturnog aspekta interkulturnog obrazovanja autor koristi Bourdieuove koncepte habitusa i kulturnog kapitala. Ukazuje se na važnost Bourdieuove teorije habitusa kao inkorporirane društvene strukture, odnosno na činjenicu da se etnonacionalni identiteti izgrađuju na osnovi inkorporiranja etničkih podjela u društvu. S druge strane, manjinski status, koji proizlazi iz etnokulturne podjele društva, znači i nepriznati kulturni kapital, pri čemu škola predstavlja “simboličko tržište” u kojem razmjerno slabiji obrazovni uspjeh imaju manjinski učenici. Iz ovoga začaranog kruga moguće je izići samo kombiniranjem dviju strategija, jedne koja osigurava jednakost šansi i pritom senzibilizira nastavnike za specifičan položaj manjinskih učenika i druge koja, priznavajući manjinski identitet kao jednakovrijedan, propituje simboličku strukturu postojećih podjela na relaciji većina-manjina/e.

interkulturno obrazovanje; Bourdieu; kulturni kapital; habitus; kultura; struktura; etničke podjele

nije evidentirano