hrvatski

Prijeoperacijska donacija autologne krvi uz primjenu humanog rekombiniranog eritropoetina u ortopedskih bolesnika

Do danas nije poznato optimalno doziranje i učestalost primjene humanog rekombinantnog beta eritropoetina, radi preveniranja potrošnje homologne krvi. Cilj ovog istraživanja je bilo analizirati utjecaj različitih učestalosti primjene eritropoetina na prikupljanje autologne krvi i smanjenje perioperacijske potrošnje homologne krvi u bolesnika kojima se ugrađuje totalna endoproteza kuka. Bolesnici i metode: 93 bolesnika, kojima je bila indicirana ugradnja totalne endoproteze kuka, randomizirani su 3 skupine: eritropoetin 1x tjedno 30 000 ij iv, tri doze ukupno, te željezo II sulfat, 3x100 mg, peroralno (skupina I) ; eritropoetin 2x tjedno 15 000 ij iv., te željezo II sulfat 3x100 mg peroralno (skupina II) ; željezo II sulfat 3x100 mg peroralno (skupina III). Svi pacijenti su predviđeni za donirnaje 2 doze autologne krvi. Evaluirani su podaci s obzirom na perioperacijsku potrošnju homologne krvi i promjene vrijednosti hemoglobina u perioperacijskom razdoblju. Rezultati: nije nađena statistički značajna razlika između skupina s obzirom na uspješnost prikupljanja 2 doze autologne krvi. Došlo je do pada vrijednosti hemoglobina, u sve tri skupine, nakon doniranja prve doze krvi, pa sve do trećeg postoperativnog dana, ali je razlika manja u skupinama koje su primale eritropoetin, p=0.56. Homolognu krv je potrošilo najviše bolesnika skupine III, 33.3% u usporedbi sa skupinom I, samo 2% i skupinom II 3% bolesnika, p<0.001. Zaključak: prijeoperacijska primjena eritropoetina je učinkovitija u smanjenju perioperacijske potrošnje homologne krvi od peroralne primjene željeza u bolesnika kojima se ugrađuje totalna endoproteza kuka. Primjena eritropoetina 1x tjedno je znatno pogodnija i za bolesnike i za liječnike.

humani rekombinantni eritropoetin; autologna krv; ortopedski bolesnik

nije evidentirano