hrvatski

Konkurentnost hrvatskih regija u kontekstu pridruživanja Europskoj uniji

Nacionalna i regionalna konkurentnost ističu se kao temeljni ciljevi ekonomske politike, ali s obzirom da su rasprave oko njihovog definiranja i mjerenja brojne iz toga proizlaze mnoga pitanja kao što su: može li se ekonomska politika temeljiti na pojmovima koji su temelj brojnih različitih interpretacija i neslaganja te koji su adekvatni indikatori mjerenja (regionalne) konkurentnosti? Konkurentnost gospodarstva na nacionalnoj razini odraz je konkurentskih sposobnosti na nižim razinama. Odgovarajuća statističko-analitička osnova bitna je radi procjene regionalne konkurentnosti i ocjene učinaka regionalne politike u skladu sa standardima regionalne politike EU. U svrhu provedbe regionalne politike nastoje se dobiti podaci koji su usporedivi za cijelo područje EU pa se uvodi nova klasifikacija teritorijalnih jedinica (nomenklatura prostornih jedinica za statistiku, NUTS), koju je i Republika Hrvatska prihvatila u okviru pregovora o pristupanju EU. Međutim, formiranju (statističkih) regija trebalo bi pristupiti nakon sagledavanja različitih kriterija regionalizacije i regionalne ekonomske strukture, s aspekta dugogodišnjeg strateškog pristupa vođenju regionalne politike (a ne s tehničkog pristupa) te se u radu pristupa analizi (ne)optimalnosti trenutne podjele. Regionalizacija predstavlja temelj ekonomskih analiza, a spomenuta podjela temeljna je pretpostavka za uspješnu regionalnu politiku i korištenje sredstava iz fondova EU. Nakon teorijskog razmatranja regionalne konkurentnosti (određenja, različitih pristupa, brojnosti i složenosti determinanti, modela, indikatora i metoda analize), u radu se parcijalno analiziraju sljedeće determinante: (trgovinska) otvorenost, s posebnim naglaskom na strukturu vanjskotrgovinske razmjene, izgradnja prometne (cestovne) infrastrukture i ljudski resursi te se modelira njihov utjecaj na konkurentnost hrvatskih regija (primijenjen je kombinirani pristup). Sve navedene determinante ukazuju na pozitivan i značajan utjecaj na regionalnu konkurentnost, a prema spomenutom modelu su hrvatske regije u konačnici istraživanja rangirane. Dobiveni rezultati provedene regresijske analize (na cross-section podacima), pokazuju da je Sjeverozapadna Hrvatska (Grad Zagreb) najkonkurentnija hrvatska regija, slijedi Jadranska Hrvatska pa Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska. Osim navedene metode, u radu su korištene metode analize, sinteze, induktivna, deduktivna metoda, metoda komparacije, klasifikacije i deskripcije. Ključne determinante regionalne konkurentnosti koje izravno utječu na konkurentnost hrvatskih regija moraju biti osnova daljnjeg usmjeravanja razvoja, što će rezultirati povećanjem konkurentnosti na nacionalnoj razini i uspješnom suočavanju sa izazovima europske pa i rastuće globalne konkurencije.

regionalna konkurentnost; otvorenost; cestovna infrastruktura; ljudski resursi

Specijalistički poslijediplomski rad