engleski

Baroque Painting in the Franciscan Province of Saints Cyril and Methodius

Spomenici baroknog slikarstva u crkvama i samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda odlikuju se heterogenošću stilskih utjecaja i podrijetla. Njihova raznorodnost odražava složenu povijest provincije koja je 1900. godine objedinila tri dotadašnje manje cjeline. Prostrte od zapada prema istoku, negdašnje su franjevačke provincije, ovisno o svome povijesnom razvoju i teritorijalnom smještaju samostana, bile usmjerene prema različitim umjetničkim središtima. Provincija sv. Ladislava, koju je 1900-ta godina zatekla sa samostanima u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu, Krapini, Ivanić-Kloštru, Virovitici i Koprivnici, bila je nekada preko samostana u Ormožu, ukinutog 1789. godine, povezana sa štajerskim dijelom Slovenije te, posredno, s austrijskim dijelom štajerske. Provincija sv. Križa, sa samostanima u Karlovcu, Samoboru, Klanjcu, Jastrebarskom, Trsatu, te do 1789. godine pripadajućim samostanima u Kotarima i Marija Gorici, gradila je veze s Ljubljanom, Grazom, Trstom, Novim Mestom. Negdašnja slavonska Provincija sv. Ivana Kapistranskog, kojoj su pripadali samostani u Cerniku, Požegi, Slavonskom Brodu, Našicama, Osijeku, Iloku, Šarengradu i Vukovaru, bila je orijentirana prema slikarima djelatnim u obližnjim ugarskim gradovima Pećuhu i Budimu. Iz cjelokupnog sačuvanog korpusa baroknog slikarstva odčitavaju se stoga utjecaji međusobno diferenciranih kulturno-umjetničkih krugova: zamjetan utjecaj tirolskog i talijanskog slikarstva u samostanima unutar djelokruga negdašnje Provincije sv. Križa (C. Tasca, V.Metzinger, F. Jelovšek) ; utjecaj štajerskog i tirolskog slikarstva u bivšoj Provinciji sv. Ladislava (I. G. Zirky, I. Gasser, B. Grueber, F. A. Pachmayer, I. Ranger, L. Auleidner, D. Bittner, L. Zwek, J. Goebler, A. Cusetti, M. Schiffer) te nazočnost epigona Bečke akademije (F. Falconer, P. Senser) u samostanima slavonske Provincije sv. Ivana Kapistranskog. Zastupljenošću karakterističnih tema vezanih uz ikonografiju franjevačkih svetaca, barokno slikarstvo u stogodišnjoj provinciji odražava ponajprije pripadnost franjevačkom redu pod okriljem kojega je nastalo. Karizmom svojih, u narodu omiljenih svetaca - oca franjevaštva sv. Franje Asiškog, mladolikog sv. Antuna, junačkog sv. Ivana Kapistranskog ili radišnog sv. Didaka - podario je dimenziju redovničke duhovnosti koja pokatkad čini posebnima i kvalitetom skromnija djela. Međutim, kada je riječ o stilskim značajkama sačuvanih slika, one su odraz umjetničkih tendencija u regijama monarhije kojoj tijekom 17. i 18. stoljeća tadašnje provincije teritorijalno pripadaju i s kojima dijele okvir povijesnih previranja.

Mannerism; Baroque Painting; 17th century; 18th century; Croatia; Austria; Hungary; Italy; Pietro de Pomis; S. Schoen; H. G. Geigerfeld; ChristoforoTasca; V. Metzinger; I. Ranger; F. Falconer; Josef Anton Cusetti; A. Herrlein; L. Leyer; Mathias Schiffer

ISBN 953-6776-11-1 Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. siječnja - 23. travnja 2000.