hrvatski

Tranzicijska ekonomika tečaja i hrvatsko gospodarstvo

Osnovna svrha ovoga rada je determinacija kretanja relativnog i apsolutnog realnog tečaja u Republici Hrvatskoj i razlučivanje čimbenika koji su djelovali na njegovo kretanje i volatilnost. Raščlamba je započeta pregledom pretpostavki, teoretskih modela i empirijskih testova usko vezanih uz teoriju zakona jedne cijene, realnog tečaja i pariteta kupovne moći kao osnovnih teorija vezanih uz tečajnu problematiku u razvijenim zemljama. Nakon razrade ekonomskih zakona vezanih uz doktrinu pariteta kupovne moći, raščlamba je nastavljena u smjeru objašnjavanja devijacija od modela, pregledom teorije i empirijskih testova vezanih uz determinaciju tečaja. Na temelju navedene teoretske i empirijske potvrde teorija u razvijenim zemljama, istraživanje je nastavljeno s teoretskom i empirijskom raščlambom teorija koje su, od strane znanstvene zajednice u Hrvatskoj bile identificirane kao ključne u objašnjenju tranzicijskih i konvergencijskih specifičnosti kretanja realnog tečaja u Hrvatskoj: Balassa Samuelson teorije i teorije sindroma stabilizacije s tečajnim sidrom. U drugom poglavlju su analizirane sve teorije i ekonometrijski testovi sindroma stabilizacije s tečajnim sidrom. Svi analizirani modeli, kao i njihovi ekonometrijski testovi su ukazali da je u svim teoretskim scenarijima, odnosno u svim matematičkim simulacijama, zaustavljanje inflacije s tečajnim sidrom rezultiralo aprecijacijom realnog tečaja koja je bila posljedica rasta razine cijena, a ne aprecijacije nominalnog tečaja. Asimetrično fiksiranje nominalnog tečaja, kakvo je zabilježeno u hrvatskom stabilizacijskom programu i koje je rezultiralo aprecijacijom nominalnog tečaja, očigledno nema presedana u analiziranih 55 stabilizacijskih programa identificiranih u 32 zemlje u razdoblju od 1960. do 1997. Na temelju pregleda teorije sindroma stabilizacija s tečajnim sidrom, koja je u pravilu vezana uz analizu relativnog realnog tečaja, u trećem poglavlju je napravljena analiza relativnog realnog tečaja Hrvatske. Nalazi empirijske analize su ukazali da je realni tečaj u razdoblju između 1952. i 2003. bio stacionaran, da je razina realnog tečaja tijekom devedesetih godina bila aprecirana u odnosu na ravnotežu i da stabilizacijski program iz listopada 1993. nema obilježja sindroma stabilizacije s tečajnim sidrom. U četvrtom poglavlju je napravljena raščlamba teoretskih i empirijskih radova vezanih uz Balassa Samuelson teorem. Analizirana su sva teoretska dostignuća u izgradnji modela i ekonometrijski testovi modela napravljeni na razvijenim i tranzicijskim zemljama. U konačnici je analiza ukazala da je Balassa Samuelson teorija odgovorna za aprecijacijske trendove u tranzicijskim zemljama. Ekonometrijski testovi koji su obuhvatili i podatke za Hrvatsku uglavnom su ukazali na činjenicu da se ponašanje realnog tečaja nakon 1995. može pripisati Balassa Samuelson teoremu. U petom poglavlju je napravljena ekonometrijska analiza kretanja apsolutnog realnog tečaja u tranzicijskim zemljama, koja je ukazala da je ex-SFRJ jedina tranzicijska zemlja koja je u tranziciju ušla s apreciranom razinom tečaja i da u skladu s tim na Hrvatsku i Sloveniju ne može biti primijenjena teorija o početnoj podcijenjenosti realnog tečaja. Povrh toga, analiza je ukazala na činjenicu da je Hrvatska jedina tranzicijska zemlja u kojoj je razina cijena aprecirana ne samo u odnosu na ravnotežu za tranzicijske zemlje, već i u odnosu na ravnotežu za razvijena tržišna gospodarstva. Nakon analize standardnih teorija, pokazalo se da razdoblje od veljače 1992. do studenog 1993., ne može biti objašnjeno Balassa Samuelson teorijom i sindromom stabilizacije s tečajnim sidrom. Stoga se nametnula potreba za osmišljavanjem alternativnog pogleda na problematiku. U potrazi za odgovorom na pitanje koje su aporije djelovale na formiranje realnog tečaja u razdoblju od monetarnog osamostaljenja do stabilizacijskog procesa, izgrađen je novi teoretski okvir koji je determinaciju realnog tečaja stavio u širi kontekst reformi u tranzicijskom okruženju. Naime, činjenica da se tijekom spornog razdoblja odvijao i proces pretvorbe je stvorila specifično makroekonomsko okruženje netipično za tržišne ekonomije. Kako je cilj ovoga istraživanja bio predložiti novu teoriju kretanja realnog tečaja koja će oslikati tranzicijske specifičnosti, analiza je završena s ukazivanjem na trade off koji je tijekom pretvorbenog procesa nastao između ubrzanja privatizacije, odnosno postizanja razvojnih rezultata privatnog sektora i vanjske ravnoteže hrvatskog gospodarstva.

PPP; Tečaj; Sindrom stabilizacije s tečajnim sidrom; Harrod-Balassa-Samuelson efekt

nije evidentirano