hrvatski

Međunacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini i politika međunarodne zajednice

Prilikom utemeljenja Narodne / Socijalističke Republike BiH 1943/1945., u sklopu federativne Jugoslavije, određeno je da ona ima biti tvorevinom svoja tri naroda: Hrvata, Srba i Muslimana (Bošnjaka). Stoga su po esencijalnom dijelu ustavne definicije BiH (1974.) ti narodi imali statuse konstitutivnih, suverenih i međusobno jednakopravnih naroda. Sukladno tome oni su trebali osiguravati punu samoupravnu sposobnost unutar BiH te u jednakoj mjeri sudjelovati u kreaciji njenog političko-pravnog identiteta. Obzirom na značaj spomenutog određenja, u radu smo upravo kroz njegovu prizmu analizirali karakter državotvornih ciljeva svakog od triju bosansko-hercegovačkih naroda. U razdoblju od uspostave demokratske vlasti u BiH (1990.) do okončanja rata u njoj (1995). Kroz istu smo prizmu analizirali i odnos međunarodne zajednice prema BiH i njenim narodima. Sukladno naznačenom, glavnom predmetu istraživanja, zaključak je da su spomenuti državotvorni ciljevi, jednako kao i odnos međunarodne zajednice prema rješenju bosansko-hercegovačke problematike, u većoj ili manjoj mjeri bili suprotni ustavnom određenju BiH. U tom smislu, posredstvom djelovanja kojima se dovodilo u pitanje ustavne statuse (pojedinih) bosansko-hercegovačkih naroda, svestrano je davan doprinos tadašnjim, tragičnim zbivanjima u BiH.

Bosna i Hercegovina; Hrvati; Srbi; Muslimani/Bošnjaci; međunacionalni odnosi; međunarodna zajednica; unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine

nije evidentirano