hrvatski

Organski zakoni i Ustavni sud Republike Hrvatske u usporednopravnoj perspektivi

O pravnoj se prirodi organskih zakona Ustavni sud RH očitovao u više navrata izrijekom navodeći kako su „organski zakoni prema pravnoj snazi ispod Ustava, ali iznad ostalih zakona“ što je posljedica kvalificirane većine koja se traži za njihovo donošenje. Istovremeno, zauzeto je stajalište kako Ustavni sud nije nadležan za međusobnu ocjenu suglasnosti dvaju zakona, bez obzira što jedan od njih može biti organski zakon, dakle akt s višom pravnom snagom. Osnovna kotroverza koja se iščitava iz takve prakse Ustavnog suda RH je sljedeća: koja je praktična posljedica nedvojbeno utvrđene više pravne snage organskih zakona u ustavnopravnom poretku RH? Moraju li tzv. obični (ordinarni) zakoni biti sadržajno suglasni s organskim zakonima? I dalje, da li bi u zaštiti objektivnog pravnog poretka, hijerarhije pravnih normi i vladavine prava Ustavni sud trebao biti nadležan ocjenjivati usklađenost običnih zakona s organskim zakonima. Da ova pitanja nisu puke teorijske naravi, već naprotiv mogu imati važne praktične (i dalekosežne?) posljedice, u najnovijem je razdoblju uočljivo i na primjeru nedavno usvojenog Zakona o suzbijanju diskriminacije. Namjera je ovog rada istražiti položaj, smisao, interpretativne i juridičke učinke organskih zakona u usporednopravnoj perspektivi nekolicine za ovu materiju paradigmatičnih pravnih poredaka (Francuska, Španjolska i Portugal). Pri tome se ispituju mogućnosti koje u datoj situaciji stoje na raspolaganju Ustavnom sudu RH te ocrtava smjerokaz njegovom daljnjoj, primarno interpretativnoj ulozi u postupku ocjene ustavnosti zakona.

organski zakoni, ocjena ustavnosti zakona, Ustavni sud RH, vladavina prava, hijerarhija pravnih normi, zakonski rezervat, Francuska, Portugal, Španjolska

nije evidentirano