hrvatski

Vizualna kultura i kraj tumačenja slike ili: kako predsubjektivna fascinacija postaje teorijom bez subjekta

Pojava novog disciplinarnog područja vizualne kulture u posljednja dva desetljeća ponovo je otvorila pitanje vizualne reprezentacije u književnoj i kulturalnoj teoriji. Naime, uslijed „obrata k jeziku“ koji je u humanističkim znanostima nastupio šezdesetih godina prošlog stoljeća, naizgled je zanemarena uloga i položaj nejezičnih sustava reprezentacije u odnosu na jezične sustave predočavanja. U sklopu te relativizacije granice između jezičnih i nejezičnih sustava reprezentacije središnju je ulogu odigrala vizualna reprezentacija. Do tada je ta problematika bila ograničena na pojedinačne discipline, poput povijesti umjetnosti, filozofije, semiotike, estetike, čije su međusobne granice bile naizgled jasno povučene. No, s otvaranjem disciplina jedne drugoj vizualna reprezentacija gubi položaj suverena predmeta kojim se neka od disciplina bavi. Ponovno okretanje vizualnoj reprezentaciji i klasično- filozofijskoj problematici viđenja, pokrenulo je veliko prestrojavanje do tada poznatih polja semiotike, psihoanalize, dekonstrukcije, analitike diskurza, teorije medija, kulturalnih studija i sl. Radom se nastoji pokazati da je takva relativizacija granice između jezičnih i nejezičnih sustava s druge strane učinak privilegiranja koncepta vizualnog predočavanja. To se privilegiranje slike u disciplinarnom području vizualne kulture pojavljuje kao razmjena teorijske interpretacije za predsubjektivno iskustvo fasciniranosti slikom.

obrat k jeziku; vizualna kultura; slika; tumačenje; figurativno/diskurzivno/afekt; subjekt; disciplinarnost; M. Bal; J. Lacan; W. J. T. Mitchell

nije evidentirano