hrvatski

Promjene vrhovnog menadžmenta u velikim hrvatskim poduzećima

Specijalistički poslijediplomski rad „Promjene vrhovnog menadžmenta u velikim hrvatskim poduzećima“ istražuje odnos promjene vrhovnog menadžmenta i uspješnosti poslovanja poduzeća kao jedan od načina mjerenja efikasnosti sustava korporativnog upravljanja. Odnos promjene vrhovnog menadžmenta i uspješnosti poslovanja do sada u Hrvatskoj nije istraživan. Rad je strukturiran u šest poglavlja, uključujući uvod i zaključak. Nakon uvodnog poglavlja, u kojemu su prikazani predmet istraživanja rada i njegovi ciljevi, dan je okvir za promatranje promjena upravljačkih struktura predstavljanjem pojma i određenja korporativnog upravljanja, opisivanjem mehanizama i sustava korporativnog upravljanja te pojašnjavanjem jednog od dominantnih teorijskih pristupa korporativnom upravljanju, agencijske teorije, koja pruža i teorijski okvir za proučavanje promjena vrhovnog menadžmenta. U središnjem dijelu rada objašnjene su promjene upravljačkih struktura i njihov utjecaj na korporativno upravljanje te je dan prikaz dosadašnjih istraživanja promjena vrhovnog menadžmenta. U četvrtom poglavlju rada prikazano je korporativno upravljanje u Hrvatskoj, nakon čega slijedi prikaz empirijskog istraživanja i njegovi rezultati. U zadnjem poglavlju rada dana su zaključna razmatranja. Predmet istraživanja rada su promjene vrhovnog menadžmenta u velikim hrvatskim poduzećima, promatrane kroz prizmu agencijske teorije. Glavni cilj rada je istražiti odnos promjene vrhovnog menadžmenta i uspješnosti poslovanja promatrajući karakteristike hrvatskog sustava korporativnog upravljanja. Temeljna hipoteza rada je da u velikim hrvatskim poduzećima postoji inverzan odnos između promjena vrhovnog menadžmenta i uspješnog poslovanja poduzeća. Uz polaznu hipotezu, formulirane su tri dodatne hipoteze. Prva promatra efekte menadžerskog vlasništva u hrvatskim poduzećima. Druga hipoteza promatra sastav nadzornog odbora i promjene vrhovnog menadžmenta u hrvatskim poduzećima, dok posljednja hipoteza promatra implikacije državnog vlasništva na promjene vrhovnog menadžmenta. U hrvatskim poduzećima postoji inverzan odnos između promjene predsjednika uprave i uspješnog poslovanja poduzeća što znači da se uslijed lošeg poslovanja povećava vjerojatnost da će vrhovni menadžment biti promijenjen. To je u skladu s agencijskom teorijom koja postulira da će principali nadgledati rad agenata te reagirati u slučaju lošeg poslovanja odnosno disciplinirati će menadžere. Ako promatramo efikasnost sustava korporativnog upravljanja kroz odnos promjene vrhovnog menadžmenta i poslovanja poduzeća, za hrvatski sustav korporativnog upravljanja može se reći da je u određenoj mjeri efikasan. Međutim, kvaliteta sustava korporativnog upravljanja promatra se kroz cijeli niz ostalih faktora. Razvoj efikasnog sustava korporativnog upravljanja mora postati imperativ u Hrvatskoj. 

promjene vrhovnog menadžmenta; korporativno upravljanje; hrvatski sustav korporativnog upravljanja; poslovanje poduzeća

nije evidentirano