hrvatski

Uloga zagrebačkoga biskupa Stjepana II. i hercega Kolomana u pokušaju crkvenog ujedinjenja hrvatskih zemalja 1240.-1241. godine

Uloga zagrebačkoga biskupa Stjepana II. i hercega Kolomana u pokušaju crkvenog ujedinjenja hrvatskih zemalja 1240.-1241. godine U sklopu proučavanja srednjovjekovne hrvatske i dalmatinske crkvene povijesti, pokušaj ujedinjenja zagrebačke i splitske crkve bio je uočen u historiografiji još u vrijeme prvih sinteza (Farlati, Krčelić). Taj događaj - uz neke iznimke (N. Budak, S. Kovačić) - nije pobudio veću pažnju u recentnijoj historiografiji (moguće i zbog aktualnijih i zahvalnijih tema istraživanja poput mongolske provale i rekonstrukcije kraljevstva koja je uslijedila, sa svim društvenim i političkim implikacijama koje je nosila). Analiza tog procesa s njegovom kompleksnom pozadinom omogućuje uvid u sveopću mrežu odnosa institucija hrvatsko-ugarskog kraljevstva u 13. st. Primarni izvor su kronika Historia Salonitana Tome Arhiđakona (1200.-1268.) te pismo pape Grgura IX. upućeno hercegu Kolomanu. Ti izvori omogućuju nam uvid u zbivanja (te njihovu djelomičnu rekonstrukciju) na relaciji Zagreb-Split u predvečerje mongolske provale. Vrela razotkrivaju formativnu ulogu hercega i titularnog kralja Galicije, Kolomana Arpadovića (1208.-1241.), brata kralja Bele IV. te zagrebačkog biskupa Stjepana II. (+ 1247.) kao najznačajnijih protagonista plana koji se da očitati iz papinog pisma i Tomine kronike. Kolomanov i Stjepanov plan sadržavao je ideju o uniji dviju najznačajnijih hrvatskih biskupija: njome bi zagrebačka biskupija (osn. o. 1094.) nasljedovala legitimitet i ugled drevne salonitansko-splitske nadbiskupije, čiji je primas još od Splitskih sabora prisvajao jurisdikciju nad čitavom Hrvatskom. Koloman je namjeravao biskupu predati i vlastiti položaj hercega, koncentrirajući sve niti crkvene i svjetovne moći u prostoru od Drave do mora. Ovaj je koncept ujedno dragocjeno svjedočanstvo postojane svijesti o prestižu i prostornoj rasprostranjenosti splitske metropolije iz ranog srednjeg vijeka. Može se zaključiti da je osnovna misao plana bila restitucija stanja crkvene hijerarhije kakvo je postojalo prije 1094. Jedno od najtamnijih poglavlja ove epizode odnosi se na pitanje budućih ambicija hercega Kolomana, ukoliko je doista namjeravao predati svjetovnu vlast u ruke Stjepana II. Analizom motiva u pozadini Kolomanovih aktivnosti u Spišskoj regiji (Slovačka), uokrug tamošnje hercegove djelatnosti što je pratila liniju utjecaja kojeg je obitelj Kolomanove i Beline majke i ujaka ondje ostvarila poč. 13. st. zaključuje se da Koloman očito nije odustajao od svojih pretenzija u Galiciji kao naslovnoj kraljevini. Nova istraživanja pokazuju paralele između ranogotičkih ostvarenja u Hrvatskoj, Dalmaciji i Spišskoj regiji, vjerojatno nastale na marginama aktivnosti hercega Kolomana.

Hrvatska; Split; Zagreb; povijest; crkveni ustroj; herceg Koloman; biskup Stjepan II

nije evidentirano