hrvatski

Usporedba hranidbene vrijednosti ulja uljarica najčešće korištenih u Europi

Istražena je hranidbena vrijednost u Europi najviše korištenih biljnih ulja 5 vrsta uljarica: Uljane repice (Brassica napus L.), običnog suncokreta (Helianthus annuus L.), vrtnog maka (Papaver somniferum L.), običnog lana (Linum usitatissimum L.) i soje (Soja hispida Moench), te njihovih najznačajnijih sorti. Rezultati istraživanja pokazali su da se je u repičinom ulju kod svih sorti odnos ω3 FA : ω6 FA kretao u poželjnom rasponu (1:5). Suncokretovo ulje sadržavalo je prije svega ω6 masne kiseline (FA), osobito linolnu i njezin izomer linol-elaidinsku kiselinu (C18:2n6c + C 18:2n6t) dok je sadržaj ω 3 masnih kiselina (α linolenska C 18:3n3) bio nizak. Laneno ulje predivih sorti lana sadržavalo je veću količinu ω 3 FA (α linolenska) i manju ω 6 FA (linolna/linol-elaidinska) pa je odnos ω 3 FA : ω 6 FA (1:0, 3) bio idealan. Ove pozitivne dijetetske osobine nisu imala ulja ostalih sorti lana, osobito sorte Jantar, Amon i Lola. Makovo ulje, koje se zbog ugodnog okusa koristi prije svega u prehrambenoj industriji s nutritivnog gledišta predstavljalo je izvor ω 6 FA (linolne / linol-elaidinske kiseline), te slično kao i suncokretovo ulje imalo nepovoljan odnos ω 3 FA i ω 6 FA. Rezultati istraživanja pokazali su da se sojino ulje može s dijetetskog gledišta ocijeniti kao kvalitetno ulje za prehranu ljudi i životinja. Sadrži dovoljnu količinu ω 6 (linolna kiselina i njen izomer linol-elaidinska kiselina C 18:2n6c + C 18:2n6t) i ω 3 masnih kiselina (α linolenska C 18:3n3) koje su u optimalnom odnosu.

Biljna ulja; masne kiseline; repica; suncokret; mak; lan; soja

nije evidentirano