Što da se radi s Levijatanom? (CROSBI ID 163257)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Lalović, Dragutin
hrvatski
Što da se radi s Levijatanom?
Ako se sustavno razumijevanje modernog društva ne može konstituirati bez oslonca na velika djela političkog mišljenja moderne, važi i obrnuto, da se niti jedno od tih djela ne može valjano razumjeti osim iz vidokruga razvijene teorije moderne. U Općoj teoriji moderne Jacques Bidet upozorava da je u svjetlu njegove metastrukturne teorije moderne epohe najzad moguće ponovno kritički preispitati i rekonstruirati cijelu „političku metafiziku“ moderne. Njegov je naum dovoljno barem naznačen u njegovim interpretacijama Hobbesa, Spinoze, Lockea, Rousseaua, Kanta i Hegela. Autor izabire Bidetovo pregnantno tumačenje Hobbesa, sučavajući se s pitanjem: što da se radi s Levijatanom? U prvom dijelu najprije se potanko prikazuju Bidetove osnovne postavke i uvidi o ključnoj Hobbesovoj ulozi u primjerenom pojmovnom definiranju logičkoga polazišta izlaganja teorije moderne, kao čisto diskurzivne relacije u formuli društvenog sporazuma. U drugom se dijelu kritički vrednuje Bidetova ključna rekonstrukcijska teza da se pravim logičkim polazištem izlaganja kategorija metastrukturne teorije smatra Hobbesova teorija autorizacije. U trećem dijelu se pokazuje da bi Hobbesova teorija političkog predstavništva i autorizacije doista mogla biti polazištem političke teorije moderne (jer čovjeka uspostavlja kao „autora“ politike, a njegova predstavnika ili suverena kao njegova „aktora“ ili zastupnika). Autor ocjenjuje da Bidetova rekonstrukcijska teza, kojom se osporava epistemologijski status „prirodnog stanja“ kao prvoga i najopćenitijeg pojma u poretku izlaganja, nije održiva. U tom stanju čovjekova priroda nije ahistorijska postulirana kao vučja, nego je bitno dvojna. Riječ je prvenstveno o modernom čovjeku (a ne naprosto o čovjeku općenito) u epohalnoj konstelaciji u kojoj on, istodobno i proturječno, bivstvuje i kao partikularna individua (bourgeois), koja slijedi svoje prirodno pravo, i kao moralni subjekt (vjernik kršćanin), koji kao biće savjesti spoznaje i slijedi imperative prirodnih ili moralnih ili Božjih zakona. Upravo to dvojstvo, taj rascjep modernog čovjeka u njemu samome, polazišna je pretpostavka i Hobbesove teorije moderne, sadržana u ključnom pojmu „prirodno stanje“. Na tragu Bidetove argumentacije, a u osloncu prije svega na fundamentalnu Zarkinu interpretaciju Hobbesove političke filozofije kao semiologije vlasti, Levijatan nam se stalno iznova nameće kao spoznajni izazov najvišeg ranga.
Moderna; metastrukturna teorija; polazište i poredak izlaganja; „čovjek-vuk“; jezik; ugovorno posredovanje; prirodno stanje; teorija autorizacije; T. Hobbes; J. Bidet
nije evidentirano
engleski
What is to be done with the Leviathan?
nije evidentirano
Modernity; metastructural theory; starting point and sequence of exposition;
nije evidentirano
Podaci o izdanju
Povezanost rada
Politologija