Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Što da se radi s Levijatanom? (CROSBI ID 163257)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Lalović, Dragutin Što da se radi s Levijatanom? // Politička misao : Croatian political science review, 46 (2009), 2; 47-68

Podaci o odgovornosti

Lalović, Dragutin

hrvatski

Što da se radi s Levijatanom?

Ako se sustavno razumijevanje modernog društva ne može konstituirati bez oslonca na velika djela političkog mišljenja moderne, važi i obrnuto, da se niti jedno od tih djela ne može valjano razumjeti osim iz vidokruga razvijene teorije moderne. U Općoj teoriji moderne Jacques Bidet upozorava da je u svjetlu njegove metastrukturne teorije moderne epohe najzad moguće ponovno kritički preispitati i rekonstruirati cijelu „političku metafiziku“ moderne. Njegov je naum dovoljno barem naznačen u njegovim interpretacijama Hobbesa, Spinoze, Lockea, Rousseaua, Kanta i Hegela. Autor izabire Bidetovo pregnantno tumačenje Hobbesa, sučavajući se s pitanjem: što da se radi s Levijatanom? U prvom dijelu najprije se potanko prikazuju Bidetove osnovne postavke i uvidi o ključnoj Hobbesovoj ulozi u primjerenom pojmovnom definiranju logičkoga polazišta izlaganja teorije moderne, kao čisto diskurzivne relacije u formuli društvenog sporazuma. U drugom se dijelu kritički vrednuje Bidetova ključna rekonstrukcijska teza da se pravim logičkim polazištem izlaganja kategorija metastrukturne teorije smatra Hobbesova teorija autorizacije. U trećem dijelu se pokazuje da bi Hobbesova teorija političkog predstavništva i autorizacije doista mogla biti polazištem političke teorije moderne (jer čovjeka uspostavlja kao „autora“ politike, a njegova predstavnika ili suverena kao njegova „aktora“ ili zastupnika). Autor ocjenjuje da Bidetova rekonstrukcijska teza, kojom se osporava epistemologijski status „prirodnog stanja“ kao prvoga i najopćenitijeg pojma u poretku izlaganja, nije održiva. U tom stanju čovjekova priroda nije ahistorijska postulirana kao vučja, nego je bitno dvojna. Riječ je prvenstveno o modernom čovjeku (a ne naprosto o čovjeku općenito) u epohalnoj konstelaciji u kojoj on, istodobno i proturječno, bivstvuje i kao partikularna individua (bourgeois), koja slijedi svoje prirodno pravo, i kao moralni subjekt (vjernik kršćanin), koji kao biće savjesti spoznaje i slijedi imperative prirodnih ili moralnih ili Božjih zakona. Upravo to dvojstvo, taj rascjep modernog čovjeka u njemu samome, polazišna je pretpostavka i Hobbesove teorije moderne, sadržana u ključnom pojmu „prirodno stanje“. Na tragu Bidetove argumentacije, a u osloncu prije svega na fundamentalnu Zarkinu interpretaciju Hobbesove političke filozofije kao semiologije vlasti, Levijatan nam se stalno iznova nameće kao spoznajni izazov najvišeg ranga.

Moderna; metastrukturna teorija; polazište i poredak izlaganja; „čovjek-vuk“; jezik; ugovorno posredovanje; prirodno stanje; teorija autorizacije; T. Hobbes; J. Bidet

nije evidentirano

engleski

What is to be done with the Leviathan?

nije evidentirano

Modernity; metastructural theory; starting point and sequence of exposition;

nije evidentirano

Podaci o izdanju

46 (2)

2009.

47-68

objavljeno

0032-3241

Povezanost rada

Politologija