hrvatski

Neuromuskularna stomatologija

Poremećaji funkcije žvačnog sustava (tzv. temporomandibularni poremećaji) problem su s kojim se sve češće susrećemo u svakodnevnoj praksi. Kliničari se uglavnom slažu da najvažniju ulogu u njihovu nastanku imaju psihosocijalni čimbenici (stres), trauma – koja može biti makrotrauma, kao što je npr. udarac u čeljust ili mikrotrauma, ona povezana s kroničnom mišićnom hiperaktivnošću (bruksizmom) ili okluzijskom nestabilnošću, te okluzijski uvijeti. Neuromuskularna stomatologija jedan je od modernih nastojanja dijagnostike i liječenja tih poremećaja. Ona objektivno procjenjuje kompleksan odnos između zubi, žvačnih mišića, temporomandibularnih zglobova i kranijalnih živaca s ciljem da među njima postigne sklad. Za razliku od standardnih dijagnostičkih metoda kliničke funkcijske analize kojima se koristi tradicinalna stomatologija, neuromuskularna stomatologija u tu svrhu koristi različite kompjuterizirane suvremene tehnike koje bilježe pomicanje donje čeljusti (analiza kretnji donje čeljusti), registriraju mišićnu aktivnost (elektromiografija) i identificiraju zvukove zgloba (elektrosonografija i analiza zglobnih vibracija). U predavanju su prikazani podaci iz svjetske literature koji objektivno valoriziraju primjenu neuromuskularnih dentalnih principa u dijagnostici i liječenju poremećaja žvačnoga sustava, kao i neka vlastita klinička iskustva. Činjenica je ipak da do danas još uvijek ne postoji dovoljan broj randomiziranih dvostruko slijepih kliničkih studija koje bi nam mogle objektivno pomoći u odabiranju odgovarajućeg načina dijagnostike i liječenja, a koje bi u budućnosti zasigurno mogle doprinijeti razrješavanju enigmi temporomandibularnih poremećaja.

neuromuskularna stomatologija; temporomandibularni poremećaj

nije evidentirano