hrvatski

Jugoslavija: unitarna država ili federacija (povijesne težnje srpskoga i hrvatskog naroda – jedan od uzroka raspada Jugoslavije)

Zajednička država južnoslavenskih naroda, Jugoslavija, kroz čitavo dvadeseto stoljeće odgovarala je većini srpskih političara kao unitarna država, pod hegemonijom srpskoga naroda. Nesrpski narodi su u Jugoslaviji bili u većini, pa je tekao proces federalizacije: u „prvoj“ Jugoslaviji, pred Drugi svjetski rat - osmišljena je Banovina Hrvatska, a tihom demokratizacijom „druga“ Jugoslavija je dobila koncepciju „labave“ federacije. Bujanjem snažnoga nacionalističkog pokreta u Srbiji, pod vodstvom lidera Slobodana Miloševića, taj se proces nastojao zaustaviti, što je naišlo na otpor drugih federalnih jedinica. Uz to, labavljenjem centralne autoritarne i vlasti jačale su centrifugalne sile. Kada je postalo jasno da se Jugoslavija ne može održati (nestalo je kohezivnih faktora, a diktatura je odumirala), cilj Srbije je postao da se dijelovi Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, gdje u znatnijem broju živi srpsko stanovništvo, priključe srpskoj državi - pod cijenu upotrebe oružane sile. Uzrok ratova koji su popratili raspad Jugoslavije bio je u nepoštivanju prava.

Jugoslavija; unitarizam; hegemonija; federalizam; raspad Jugoslavije; oružani sukob

nije evidentirano