hrvatski

Genetska i ampelografska karakterizacija sorte Plavac mali (Vitis vinifera L.)

Suvremeno vinogradarstvo uglavnom se zasniva na tradicionalnim sortama vinove loze, od kojih su neke stare i više stoljeća. Njihova genetska homogenost održava se vegetativnim načinom razmnožavanja, a generacije potomstava su genetski identične prvom matičnom trsu tako dugo dok se ne dogode spontane mutacije. Polimorfizam unutar sorte je vrlo mali, a mutirane jedinke najčešće zadržavaju većinu uobičajenih ampelografskih svojstava sorte. Ipak, ovo može imati značajan utjecaj na agronomska svojstva i to naročito kod sorata, poput Plavca malog, u čijim populacijama se ne provodi kontrolirana selekcija dugi niz godina. U ovom radu karakterizirana je sorta Plavac mali uzevši u obzir unutar sortnu varijabilnost. Analizirano je 63 genotipa u homogenom vinogradu na lokalitetu Duilovo, Split. Upotrijebljena je: (1) konvencionalna ampelografska identifikacija, (2) DNA identifikacija putem devet mikrosatelitnih markera (SSR) i šest kombinacija početnica polimorfizma dužina umnoženih fragmenata (AFLP), te (3) detekcija šest najštetnijih virusa kod vinove loze putem ELISA metode. Dodatno, na potomstvu u kolekcijskom vinogradu je provjerena stabilnost fenotipskih svojstava prema kojima su selekcionirani matični trsovi in situ. Fenotipska varijabilnost bila je visoka pri čemu nije uočen jedan osnovni dominantni tip Plavca malog već su ispitivani genotipovi činili kontinuirane nizove i kombinacije razina ekspresije različitih svojstava. Utvrđena je varijabilnost najvažnijih agronomskih svojstva kod Plavca malog (nejednoliko dozrijevanje, zbijenost-rastresitost grozda, veličina bobica, komponente uroda). Usporedbom ekspresije svojstava matičnih trsova i njihovog potomstva u kolekciji, većina genotipova je ponavljala ekspresiju. Izuzetak čini prisutnost zelenih bobica u grozdu čija ekspresija je potpuno izostala na potomstvu. Na osnovu sedam izvornih varijabli (urod po trsu, težina jednogodišnje rozgve, težina grozda, težina bobice, dužina grozda, ukupna kiselost u moštu i pH vrijednost mošta), koje su pokazale najveću stabilnost, provedena je klasifikacija genotipova putem analize glavnih komponenata. U koordinatnom sustavu definiranom sa dva latentna faktora nije došlo do jasne separacije grupa, međutim uočeno je postojanje dvije manje kontrastne grupe (GI: ranije dozrijevanje, mali urod, mala kiselost i GIII: kasnije dozrijevanje, veći urod, veća kiselost). Jedan od uzroka za visoku fenotipsku varijabilnost mogao bi biti visok stupanj infekcije virusima (GLRaV-3 je bio najčešći sa 88, 9%), iako u ovom istraživanju nije bilo moguće potvrditi njihov negativan utjecaj na komponente uroda. Identifikacijski ključ Plavca malog utvrđen je sa devet međunarodno usuglašenih SSR lokusa pri čemu su 61 od ukupno 63 analizirana genotipa pokazali uniforman genetski profil. Usporedbom genetskog profila Plavca malog sa ostalim dalmatinskim sortama utvrđeno je 12 sorata koje dijele najmanje jedan alel na devet lokusa sa Plavcem malim što upućuje na usko genetsko srodstvo u prvom koljenu. Unutarsortna varijabilnost procijenjena na osnovu AFLP analize bila je visoka. Rezultati upućuju na nastavak procesa individualne klonske selekcije kojom bi se izdvojili klonovi sa pozitivnim svojstvima.

unutarsortna varijabilnost; ampelografija; Plavac mali

nije evidentirano