hrvatski

Terapija limfedema i egzistencijalna anksioznost u rehabilitaciji žena liječenih od raka dojke

Istraživanje je provedeno na raspoloživom uzorku od 36 bolesnica, kronološke dobi od 35 do 70 godina, koje su bile uključene u postoperativno liječenje i rehabilitaciju zbog raka dojke na Odjelu za rehabilitaciju u Klinici za tumore u Zagrebu. Pacijentice su bile uključene u ordinirani program kompleksne rehabilitacije uz primjenu: a) mehaničke limfne drenaže, b) suportivne programe edukacije (o zaštiti ruke tijekom dnevnih aktivnosti) ; c) suportivne terapijske i rehabilitacijske programe usmjerene na problemsko područje doživljaj slike tijela, boli, anksioznosti i depresije u oboljelih). U okviru protokola istraživanja i u svrhu evaluacije korištene su modificirane PD-vizualno-analogne skale samoprocjene za problemska područja: doživljaj sebe, slika tijela, percepcija boli, estetsko zadovoljstvo, Indeks obujma ruke i mišićna snaga, dok je za procjenu karakteristika osobnosti pacijentica korištena Lista simptoma SCL-90. Izvorni podaci za definirane varijable obrađeni su kvazikanoničkom korelacijskom analizom. Također učinjena je i primjena programa PROM u svrhu analize kvantitativnih i kvalitativnih promjena u uzorku ispitanika u definiranim vremenskim točkama. Istraživanje je provedenu u okviru znanstvenog projekta «Komplementarne suportivne terapije i razvoj životnih potencijala”, podržanog od hrvatskog Ministarstva znanosti. Rezultati istraživanja potvrđuju polaznu hipotezu prema kojoj se mehanizmi copinga u žena oboljelih od raka dojke razvijaju pod utjecajem brojnih čimbenika kao primjerice: karakteristike osobnosti, kronološka dob, funkcionalni status ramenog pojasa i ruke tijekom kompletne dekongestivne terapije limfedema, kao i suportivnih oblika edukacije, terapije i rehabilitacije.

rak dojke; terapija limfedema; egzistencijalan anksioznost; rehabilitacijske znanosti; psihosocijalna onkologija; interdisciplinarnost

nije evidentirano