hrvatski

Putovanje kao izraz krize subjekta-putnika

Namjera ovog rada jest na primjeru triju romana iz generacije nakon iskustva proze u trapericama, Šoljanovih Drugih ljudi na Mjesecu (1978), Tribusonove Polagane predaje (1984) i Radakovićeva Sjaja epohe (1990) istražiti putovanje kao reflektirajuću točku kriznog identiteta putujućih subjekata. Pri tom se nadovezujem na Flakerov pojam evazivnog odnosa prema svijetu glavnog lika proze u trapericama, no nadopunjujem svoju analizu metodološkim okvirom kulturalnih studija i književne antropologije istražujući ulogu popularne kulture, konstrukcije roda, dokolice, doma odnosno bezdomnosti, kozmopolitizma te kolektivnih identiteta u identitetskim raslojavanjima putujućih subjekata. Pomnijim uvidom pokazalo se da su, unatoč sličnom kulturnom polju koje je generiralo spomenute subjekte, njihovo iskustvo putovanja i modusi identitetske transformacije bitno različiti, o čemu pišem u zaključku ovoga rada.

putovanje; identitet; dokolica; dom; kozmopolitizam

nije evidentirano