hrvatski

Reinkeovi kristali u Leydigovim stanicama testisa čovjeka

Građa Reinkeovih kristala i pregled literature vezan za njihovo istraživanje prikazan je u uvodnom dijelu ovog rada.Opisuje se njihova ultrastruktura i pojavnost kod različitih bolesti, vezanih ili nevezanih za testise, s ciljem da se otkrije nešto više o njihovom podrijetlu i funkciji koja je još uvijek nepoznata. Također se navode i metode prikazivanja Reinkeovih kristala. Teorijski dio završava zaključkom u kojem se iznose glavni pravci istraživanja od otkrića Reinkeovih kristala 1896.g. pa sve do danas, kao i pitanja vezana uz njihovu građu, podrijetlo i povezanost s Leydigovim stanicama u kojima nastaju. Samo istraživanje obuhvatilo je biopsije desetorice neplodnih muškaraca, kod kojih je ustanovljena neopstruktivna azoospermija. Jedan uzorak zdravog testisa je uzet kao kontrola. U istraživanom materijalu provedena je kvantitativna analiza primjenom stereologije koja je uključivala usporedbu kontrolnog uzorka s uzorcima neplodnih muškaraca, obzirom na broj pogodaka na Leydigove stanice i Reinkeove kristale u intersticiju testisa.Istraživanje je obuhvatilo i broj probodišta na krvne žile.Iz dobivenih rezultata izračunata je numerička gustoća Leydigovih stanica, broj profila čestica (Reinkeovih kristala) u ravnini presjeka i dužinska gustoća krvnih žila. Rezultati istraživanja ukazuju na povećanje broja Leydigovih stanica i Reinkeovih kristala te smanjenje dužine krvnih žila u odnosu na kontrolu. Povećanje broja Leydigovih stanica i Reinkeovih kristala u pacijenata s neopstruktivnom azoospermijom je relativna vrijednost, a može se objasniti sužavanjem sjemenskih kanalića. Smanjenje dužine krvnih žila u neplodnih pacijenata je neznatno, a ako se uzmu u obzir i statistički podaci, gotovo zanemarivo.

testis; Leydigove stanice; Reinkeovi kristali; stereologija

nije evidentirano