hrvatski

Prijedlog za normiranje dubrovačkih imena i prezimena iz povijesnih vrela

Ne bi li se izbjegla nepotrebna neujednačenost u pisanju dubrovačkih osobnih imena i prezimena koja se susreću u povijesnim vrelima, autor predlaže da se prezimena vlasteoskih rodova pišu onako kako se pronađu u izvoru, poštujući pritom pravila onomastičkog sustava kojem pripada pojedino prezime i poštujući izuzetke kada je sama osoba sebe drukčije zvala. Drugim riječima: kod prezimena romanskog postanja (i romaniziranih prezimena) rabio bi se romanski, a kod prezimena hrvatskog postanja hrvatski oblik. Kroatizirani oblici rabili bi se tek ako bi ih našli u potpisu neke osobe, na književnom djelu i sl, dakle, kad postoji dokaz da je sama osoba koristila taj oblik. Prilikom uporabe prezimena roda bez konkretizacije osobe rabio bi se oblik po izboru: romanski ili hrvatski oblik. I kod osobnih imena pravilo osobe trebalo bi biti nepovredivo. Ako se to pravilo ne može upotrijebiti jer volja osobe nije poznata, onda bi trebalo poštivati onomastički sustav kojemu osoba pripada. Ako je riječ o domaćoj osobi, pisala bi se hrvatska varijanta osobnog imena uz poštivanje lokalnih varijanti. Ako je riječ o strancu, poštivala bi se varijanta onomastičkog sustava iz kojeg osoba potječe.

Dubrovnik; ime; prezime

nije evidentirano