hrvatski

Q-vrućica: kliničke i epidemiološke značajke

Inkubacijsko razdoblje Q vrućice relativno je dugo, a iznosi 2 do 3 tjedna. Bolest, u pravilu, nastupa naglo s vrlo visokom temperaturom. Opći simptomi, odnosno glavobolja i mialgije jače su istaknuti. Obično nema kataralnih simptoma koji upućuju na zahvaćenost gornjeg dijela respiratornoga trakta. U nas je Q vrućica poglavito poznata kao atipična pneumonija i s njom se poistovjećuje, a izuzetno rijetko dijagnosticira se kao febrilna bolest bez pneumonije. Katkad se Q vrućica pojavljuje i kao kronična bolest, u prvom redu kao endokarditis, potom hepatitis, te osteomijelitis. Otprilike u polovice bolesnika s Q vrućicom razvija se atipična pneumonija. Uz vrućicu i druge općem simptome, obično se nakon 5 do 7 dana pojavljuje suhi nadražajni kašalj. Samo se katkad registriraju pleuralni bolovi, odnosno probadanje u prsima. Auskultacijski nalaz na plućima nije upečatljiv. Registrira se obično 4 do 5 dana od početka bolesti, a to su najčešće fini krepitirajući hropci ili pooštreno disanje. U nekih je bolesnika auskultacijski nalaz pluća posve uredan kroz cijelo vrijeme trajanja bolesti. Rendgenska slika pluća otkriva intersticijske infiltrate koji su nerijetko multipli, a obično su lokalizirani bazalno ili u periferiji plućnog parenhima. Malokad se registriraju pleuralni izljev i hilusna adenopatija. Rutinski su laboratorijeki nalazi od male koristi za dijagnozu. Sedimentacija je u početku obično normalna, a trajanjem bolesti se ubrzava. Leukociti su također najčešće u granici normalnih vrijednosti, a C-reaktivni protein (CRP) je redovito znatnije povišen. Pneumonija je relativno često povezana i s izvanplućnim manifestacijama, odnosno komplikacijama, od kojih je kudikamo najučestalija hepatalna lezija. U više od polovice bolesnika registriraju se dva do pet puta povišene vrijednosti amninotransferaza, bez žutice i s tendencijom spontane normalizacije kroz nekoliko tjedana. Od drugih komplikacija najčešće su promjene na srcu (miokarditis, perikarditis), a rjeđe meningitis, hemolitička anemija i artritis. No, osim pneumonije Q vrućica se klinički manifestira i zahvaćenošću drugih organa, jer je ona zapravo sistemna infekcija. Hepatitis je svakako najučestalija izvanplućna manifestacija. Osim tranzitornog povišenja aminotransferaza u bolesnika s pneumonijom, u nekim se slučajevima otkriva i teža granulomatozna upala jetre, što se može potvrditi biopsijom. Opisuju se nespecifične, periportalno smještene male fokalne zone nekroze ili tipični granulomi s upalnim infiltratima. U nekih se bolesnika razvija i kronični hepatitis. Endokarditis je, na sreću, rijetka, ali vrlo teška i pogibeljna pojava u Q vrućici. Predstavlja osnovnu kliničku manifestaciju kroničnog toka Q vrućice, jer bolest traje dulje od šest mjeseci. Nastaje poglavito na prije oštećenim i umjetnim srčanim zaliscima, a najčešće je zahvaćeno aortalno ušće. Bolest se razvija vrlo sporo, kroz nekoliko mjeseci ili godina nakon akutne infekcije. Najčešće ima progresivan tok, unatoč dugotrajnoj primjeni antibiotika, pa se nerijetko mora liječiti i kirurški, a smrtnost je visoka.

Q-vrućica; Hrvatska; kliničke značajke; epidemiologija

nije evidentirano