hrvatski

Opraštanje i dijalog. Kritička prosudba modernih etičkih teorija o opraštanju

Riječ oprost u današnjem svijetu rastrganom u raznorodnim sporovima izaziva nelagodu. Već je zbog toga nužno poći tragom pitanja: što zapravo znači oprostiti? Etimologija romanskih i germanskih jezika uz riječ oprost povezuje riječi slobodu i dar. Tek u toj vezi treba ne samo shvatiti značenje te riječi nego i fenomen i potrebu morala, o čemu se danas razmišlja sve više. Svijet izvan nas treba znati zapaziti i primiti kao dar. Od dara počinje moral i dijalog. O moralu se, kao i o dijalogu, ne može govoriti sve dok ne naučimo poštovati ono što nije naše. Moralni je život ono što nam se događa u odnosu prema drugome. Što to znači da naš moralni život započinje s poštivanjem onoga što nismo mi? Ako moral uključuje beskrajni izazov izlaska iz nas samih u svijet drugoga (drugih), onda drugima moramo nastojati odgovoriti na način koji vodi zajedništvu i obogaćenju, a ne k strahu i poništenju. Drugim riječima: ako je postojanje bitno odnosno, onda udaljiti se od drugih znači početi nestajati. Na pozadini ovih misli treba promotriti i dijalog i opraštanje. Na toj pozadini autor promatra neke od novijih pokušaja opravdanja opraštanja u mislima A. Kolnaia, P. Twambleya, J. Murphya und H. Morrisa.

oprost, dijalog sloboda, dar, etika

nije evidentirano