hrvatski

Papinski posjedi na istočnojadranskim prostorima

U korespondenciji dvojice rimskih biskupa, Vigilija (537.-555.) i Grgura I. Velikog (590.-604.), pronalaze se podaci i o patrimoniju sv. Petra u Prevalitani (patrimonium Praevalitanum), Dalmaciji (Dalmatiarum patrimonium, patrimonium in Dalmatia) i u Istri – zajedno s ravenskim (patrimonium Ravennate et Histrianum). Upravitelji patrimonija sv. Petra u Dalmaciji (rectores) bili su ujedno i papinski predstavnici u Salonitanskoj, odnosno Dalmatinskoj crkvi. Kao papinski predstavnici, unatoč činjenici da su bili s nižim crkvenim redovima, imali su iznimno velike ovlasti spram dalmatinskoga i salonitanskog visokog klera. Od kaja 6. st. u vrelima se više ne spominje papinski patrimonij na istočnojadrinskim prostorima. Ipak, nije isključeno da je postojao i u narednim stoljećima te da su prihodi ubirani od papinskog patrimonija služili za otkup zarobljenika u Dalmaciji i Istri u vrijeme pape Ivana IV. (640.-642.). Nije jasno kad su rimske pape izgubili svoje posjede na istočnojadranskim prostorima.

Istočnojadranski prostori; Katolička Crkva; papinski posjedi

nije evidentirano