hrvatski

Međuodnos motivacijskih koncepata i njihov odnos prema osobinama ličnosti: stabilnost u vremenu (mr.)

Glavni cilj ovog rada jest pridonijeti boljem razumijevanju odnosa motivacijskih konstrukata vezanih za sport i osobina ličnosti. Na temelju Whiteove teorije kompetentnosi (1959) te Decijeve i Ryanove (1985) teorije kognitivne evaluacije dan je opis primjena opće teorije motivacije u području sporta i tjelesnog vježbanja i to kroz tri aspekta: motivaciju za sudjelovanje i prestanak aktivnosti, intrinzičku i ekstrinzičku motivaciju, te motivaciju postignuća.Teorijski okvir za deskripociju ličnosti predstavlja kibernetički model ličnosti(Momirović,Ignjatović, Horga, Bosnar) koji postulira 6 regulativnih mehanizama: regulacije i kontrola reakcije obrane, napada i organkih funkcija, homeostatska regulacija, integracija regulativnih funkcija i regulacija ekscitatorno-inhibicijskih procesa.Na uzorku od 137 učenika (starosti 10 i 11 godina) zagrebačkih osnovnih škola primjenjeni su adaptirani i primjenjeni upitnici za mjerenje motivacije (Upitnik uživanja u sportu-Wankel i Kraisel, 1985 ,Upitnik intrinzičke motivacije-Mc Auley i suradnici, 1989, Upitnik sportske orjentacije-Gill i Deeter, 1988) te adaptirani upitnik ličnosti.Eksperimentalna grupa (N=69) sudjelovala je u eksperimentalnom programu i vježbala 5 puta tjedno 5 različitih sportova (košarka, odbojka, atletika, ritmika, stolni tenis, a kontrolna grupa (N=68) dva puta tjedno provodila je redovnu nastavu tjelesnog odgoja.Ekstenzivnim korelacijskim i višestrukim regresijskim i faktorskim analizama podataka posebno na uzorcima djevojčica i dječaka pokušano je odgovoriti na temeljna pitanja ovog rada.Dobiveni su rezultati pokazali da ličnost odmjerena u terminima kibernetičkog modela općenito može predviđati ekstrinzičku, a slabije intrinzičku motivaciju kod dječaka; predikcija motivacije kompetentnosti funkcionira u oba uzorka, a malo bolje kod djevojčica, a dobivene su i značajne povezanosti ličnosti s usmjerenošću na cilj i pobjedu s jedne, te kompetitivnost s druge strane.U posljednjem, povezanost kod djevojčica je veća, a priroda veze se razlikuje s obzirom na spol.Kod dječaka psihološka determninanta tih vidova motivacije je ekstraverzija, a kod djevojčica agresivnost. Kongruencijama pojedinih ekstrahiranih faktora u ponovljenim mjerenjima procijenjivana je stabilnost motivacijskih struktura. Motivacijska struktura pokazala se kao relativno nestabilna u proučavanom periodu.Dobivene rezultate potrebno je promatrati u svjetlu ograničenje vezanog za uzorak ispitanika.

djeca; motivacija; ličnost; tjelesno vježbanje

nije evidentirano