hrvatski

Istarski Romi žrtve kriminaliteta: percepcija različitih obilježja stupnja sigurnosti Roma i ostalog stanovništva Istre

U ovom istraživanju je postavljen generalni cilj kojim se želio iznaći odgovor na pitanje na koji način pripadnici manjinske skupine Roma, za razliku od ostalog istarskog stanovništva, percipiraju stupanj svoje sigurnosti? Također su postavljeni i specifični ciljevi kojima se nastojalo utvrditi da li su Romi izloženiji kriminalnim radnjama od ostalog istarskog stanovništva i da li su očekivanja istarskih Roma u pogledu javne zaštite od kriminalnih radnji opterećena iskustvom o njihovoj negativnoj etničkoj diskriminaciji, odnosno da li se pripadnici manjinske skupine Roma u komparaciji s ostalim istarskim stanovništvom osjećaju isto sigurnim, da li pripadnici manjinske skupine Roma u komparaciji s ostalim istarskim stanovništvom na isti način procjenjuju postupanje policije, te da li pripadnici manjinske skupine Roma u komparaciji s ostalim istarskim stanovništvom imaju jednaka iskustva s policijom. Za potrebe ovog istraživanja formirana su dva uzorka: 200 pripadnika manjinske skupine Roma s prebivalištem na području Istarske županije („eksperimentalna“ skupina) i 200 stanovnika Istarske županije („kontrolna“ skupina). Upitnik, koji je korišten za prikupljane podataka, je izrađen na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu u suradnji s Radnom skupinom za planiranje, provođenje i praćenje Strategije djelovanja Policija u zajednici, Radnom skupinom za planiranje, provođenje i praćenje projekta Organizacija komunalne prevencije i misijom OESS-a u Hrvatskoj. U obradi podataka, uz izračunavanje marginalnih frekvencija po svim varijablama, u radu se koristila diskriminacijska analiza kao multivarijatna metoda obrade podataka za sve tri postavljane pripadajuće odgovarajuće sub-hipoteze. Prvom diskriminacijskom analizom kojom je testirana H01 kojom se pretpostavljalo da su Romi izloženiji kriminalnim radnjama od ostalog istarskog stanovništva odnosno H011 da ne postoje razlike u percepciji stanja sigurnosti Roma i ostalog istarskog stanovništva, učinjena je na skupu varijabli kojima se opisuje percepcija stanja sigurnosti ispitanika. Obzirom da se radi o diskriminacijskoj analizi dvije skupine ispitanika, dobivena je samo jedna diskriminacijska funkcija. Ta se diskriminacijska funkcija pokazala statistički značajnom i diskriminira promatrane skupine ispitanika, te se zaključuje da se H011 ne može prihvatiti. S obzirom da rezultati ove diskriminacijske analize pokazuju i da se promatrane skupine stanovnika, Romi i ostalo stanovništvo na području Istre, ne razlikuju s obzirom na viktimizaciju pojedinim oblicima kriminala u posljednjih 12 mjeseci ne možemo prihvatiti ni H01. Analizom strukture te funkcije i centroida dolazimo do podataka da je skupina Roma, za razliku od ostalog stanovništva, češće procjenjivala narkomane kao problem na području njihovog stanovanja, kao i problem razrušenih i napuštenih zgrada, dok je ostalo stanovništvo kao problem isticala prosjačenje. Drugom diskriminacijskom analizom kojom je testirana hipoteza H021 kojom se pretpostavljalo da ne postoje razlike u procjeni postupanja policije od strane Roma i od strane ostalog istarskog stanovništva, izlučena je jedna teorijski moguća diskriminacijska funkcija koja je statistički značajna i relativno dobro diskriminira promatrane dvije skupine ispitanika, čime ne možemo potvrditi postavljenu hipotezu H021. Analizom strukture ove diskriminacijske funkcije i položaja centroida zaključujemo da Romi, za razliku od ostalog stanovništva Istre, smatraju da policija pruža dostatnu pomoć žrtvama kaznenih djela, ali da često prekoračuje svoje ovlasti, dok ostalo stanovništvo Istre statistički značajno češće od Roma procjenjuje dosljednost i motiviranost policijskih službenika. Posljednjom diskriminacijskom analizom kojom se testira hipoteza H022 kojom se pretpostavljao da ne postoje razlike u iskustvima s policijom Roma i ostalog istarskog stanovništva, dobivena je jedna teorijski moguća diskriminacijska funkcija, koja je statistički značajna i diskriminira promatrane skupine ispitanika, čime nije moguće potvrditi H022. Analizom strukture promatrane diskriminacijske funkcije i uvidom u centroide promatranih skupina dolazimo do podatka da Romi, za razliku od ostalog stanovništva Istre, imaju negativnija osobna iskustva s policijom, u posljednjih su 12 mjeseci kontaktirali s nekim u policiji odnosno s policajcem u ophodnji. Slijedom navedenog, a obzirom na hipotezu H02, kojom se pretpostavljalo da su očekivanja istarskih Roma u pogledu javne zaštite od kriminalnih radnji opterećena iskustvom o njihovoj negativnoj etničkoj diskriminaciji, možemo zaključiti da na negativne ocjene policijskog postupanja od strane Roma utječu još neki čimbenici, a ne samo stavovi o pojedinim osobinama policijskih službenika. Možemo pretpostaviti da se tu radi o utjecaju negativnih iskustava Roma vezano uz njihovu etničku diskriminaciju, te stoga možemo prihvatiti hipotezu H02. Znanstvena i aplikativna vrijednost rezultata ovog rada je da daje smjernice za kreiranje i implementaciju mjera za sprečavanje rasizma, netolerancije i segregacije pri čemu je od posebne važnosti uloga državnih tijela, a prije svega Istarske županije i lokalne uprave. Rezultati također mogu biti smjernice za planiranje mjera pravne zaštite žrtava nasilja, kao i prevencije ekstremističkog nasilja nad Romima s posebnim naglaskom na zaštitu obitelji, djece i mladeži. Prepoznata je također potreba uključivanja Roma u društvo na različitim razinama pri čemu se, između ostalog, podrazumijeva što kvalitetnije reguliranje njihovog statusa, jednaki tretman od strane društvenih institucija, te poduzimanje mjera za osiguranje sudjelovanja Roma u društvenim procesima na svim razinama.

istarski Romi; istarsko stanovništvo; percepcija sigurnosti

nije evidentirano