Liječenje sekundarne koksartroze nakon razvojnog poremećaja kuka (CROSBI ID 41922)
Prilog u knjizi | stručni rad
Podaci o odgovornosti
Delimar, Domagoj ; Bićanić, Goran
hrvatski
Liječenje sekundarne koksartroze nakon razvojnog poremećaja kuka
Neliječeni, a dijelom i bolesnici koji su u djetinjstvu i mladosti bili liječeni zbog razvojnog poremećaja kuka (RPK) (neovisno da li su liječeni konzervativnim ili operacijskim metodama) imaju povećan rizik nastanka sekundarne artroze. Liječenje takovih bolesnika ugradnjom totalne endoproteze kuka u srednjoj životnoj dobi je zahtjevan ortopedski zahvat. Naime, kod displazije ne dolazi do uspostave normalnih anatomskih odnosa kuka. U najblažim oblicima displazije acetabulum je tek nešto plići s manjim acetabularnim kutom, dok je kod težih oblika nerazvijen, plitak i s manjkom koštane mase medijalnog zida. S obzirom da je glava femura proksimalizirana razvija se područje takozvanog neoacetabuluma koji čini zglobno tijelo displastičnog kuka s glavom femura. Koštana masa zdjelice je drugačije raspoređena pa se deblji koštani zid nalazi više prema gore i straga u odnosu na pravi acetabulum. Kod displastičnog femura povećana je anteverzija, vrat je kraći, a medularni kanal je manji i ravniji. Glava femura je elipsastog oblika što doprinosi nekongruentnosti zglobnih tijela. Sve ove anatomske i biomehaničke promjene za posljedicu imaju funkcionalno „slabiji“ kuk koji lošije podnosi opterećenje, a uzrokuje raniju pojavu artroze. Tijekom operacijskog zahvata nastoji se izbjeći rekonstrukcija acetabuluma slobodnim koštanim presatkom budući da nije jednoznačno dokazano da endoproteze osigurane presatcima imaju dugoročno bolje rezultate, a postoje i studije koje govore o neadekvatnom sraštavanju. Endoproteza se nastoji postaviti što je moguće bliže idealnom centru rotacije. Time se uspostavljaju povoljni biomehanički odnosi i čuvaju preostali dijelovi zgloba za potrebe ponovne operacije. Rekonstrukciju idealnog centra rotacije nije moguće uvijek postići. Naime, stupanj deformacije kuka u velikoj mjeri određuje koje će tehnike i operacijski pristup biti na raspolaganju operateru prilikom ugradnje totalne endoproteze. Tako se npr. kod Crowe tip 1 ili tip 2 displazije kuka preporučaju standardni pristupi na kuk (anterolateralni, lateralni ili stražnji), dok se za teže stupnjeve displazije osim standardnih pristupa mogu koristiti i neke druge tehnike poput osteotomije velikog trohantera, subtrohanterne osteotomije ili druge specijalne tehnike. Navedene specijalne tehnike su razvijene jer ponekad nije moguće izvesti operaciju ugradnje endoproteze kuka kod bolesnika s displazijom 3 ili 4. stupnja po Crowe-u, a da se pritom značajno poboljša funkcionalni status bolesnika. Čak i sa specijalnim tehnikama poslijeoperacijski funkcionalni rezultati tih težih stupnjeva displazije su značajno lošiji nego poslijeoperacijski funkcionalni rezultati blažih stupnjeva displazije operiranih standardnim metodama. Za ugradnju totalne endoproteze u bolesnika s diplazijom u Klinici za ortopediju KBC Zagreb razvijena je nova operacijska tehnika posebno prikladna za liječenje težih stupnjeva displazije (Crowe 3 i 4). U osnovi se tehnika razlikuje od postojećih metoda u tome što se ne radi osteotomija trohantera za pristup na kuk, nego se abduktorni mišići kuka, poput stranica knjige, subperiostalno odljušte i odmaknu s velikog trohantera i to pola prema naprijed, a pola prema straga. Na taj se način čuva kontinuitet muskulature, istovremeno se omogućuje korekcija vrlo velikih razlika u duljini nogu, a poslijeoperacijski funkcionalni rezultat značajno se poboljšava.
liječenje, koksartroza, razvoj, poremećaj, kuk
nije evidentirano
engleski
Treatment of secondary coxarthrosis due to developmental dysplasia of the hip
nije evidentirano
treatment, coxarthrosis, development, dysplasia, hip
nije evidentirano
Podaci o prilogu
63-70.
objavljeno
Podaci o knjizi
Razvojni poremećaj kuka
Delimar, Domagoj
Zagreb: Klinički bolnički centar Zagreb (KBC Zagreb)
2010.
978-953-6855-11-7