hrvatski

Od Opatije do benzodiazepina

Životni put Lea Sternbacha započeo je u Opatiji davne 1908. godine u doba kada se ona nazivala Abbazia, nastavio se u Villachu, Grazu, Krakowu, Beču, Zurichu, Baselu te završio u malom američkom gradu Upper Montclair. Leo Sternbach bio je farmaceut, kemičar i plodan znanstvenik. Studij farmacije završio je u Krakowu 1929. godine. Doktorirao je na organskoj kemiji pod mentorstvom profesora Karola Dziewońskog 1931. godine. Za karijeru Lea Sternbacha bio je presudan susret s Lavoslavom Ružičkom koji ga je doveo u Zürich na Eidgenössische Technische Hochschule (ETH). Od 1940 do umirovljenja 1973. godine (zapravo do kraja života 2005) radio je u Hoffmann-La Roche. Leo Sternbach bio je poliglot. Govorio je tečno njemački, mađarski, poljski i engleski. Bio je vrsni bridžist i veliki ljubitelj skijanja. Iza njega su ostali sinovi kemičari Michael i Daniel. Koautor je 125 publikacija i preko 5000 patentnih prijava od kojih je najznačajnija sinteza biotina koja se i danas koristi. U doba njegovog odlaska u mirovinu imao je 4300 važećih patenata, što je sačinjavalo skoro 1/5 svih patenata tvrtke Hoffmann-La Roche. Međutim, medicinskoj javnosti prije svega je poznat kao izumitelj benzodiazepina. Zbog tog otkrića US News & World Report ubraja Sternbacha među 25 najutjecajnijih ljudi 20-og stoljeća. Na istoj listi su Louis Armstrong (pjevač), Levi Strauss (izumitelj plavog jeansa), Frank McNamara (izumitelj kreditne kartice), Charles Houston (pravnik). Benzodiazepini se upotrebljavaju za liječenje različitih psihičkih poremećaja (anksioznost, panika, fobija, opsesivno-kompulsivni poremećaj, akutni stres, posttraumatski stres, poremećaj prilagodbe). Daju se uz neuroleptike i antidepresive, kod epileptičkih napada (status epilepticus), trovanja konvulzivima, nesanice, kao sedativi u ginekologiji i obstretici, sedativi, u jedinicama intezivne njege, premedikacija prije kiruških zahvata, premedikacija prije bronhoskopije, kolonoskopije (pacijent mora ostati miran, relaksiran, a budan), liječenje ovisnosti, neke neuromuskularne bolesti (cerebralna paraliza, multipla skleroza). Relativno su netoksični, imaju veliku terapijsku širinu i brzo djelovanje. Nakon spoznaje da benzodiazepini mogu izazvati ovisnost, restriktivne upute, negativni pritisak javnosti i članova medicinske profesije smanjilo je njihovo propisivanje i upotrebu. Postoji potreba da se prednosti i nedostaci benzodiazepina postave u ispravnu perspektivu.

Leo Sternbach; Opatija; benzodiazepini

nije evidentirano