hrvatski

Doprinos francuske uprave izgradnji komunikacija na hrvatskom prostoru

Nakon višestoljetnog zastoja u izgradnji komunikacija na većem dijelu današnjeg hrvatskog prostora započinje intenzivna izgradnja cesta. Takav razvoj cestogradnje posljedica je kratkotrajne francuske uprave na ovom području, koja je omogućila integraciju do tada izoliranih područja u europske ekonomske, kulturne i općenito civilizacijske tijekove. Premda se 2009. obilježava dvjestota obljetnica stvaranja Ilirskih pokrajina, treba podsjetiti da je francuska prisutnost u našim krajevima započela početkom 1806. dolaskom carskoga generala Augustea de Marmonta na mjesto glavnoga vojnog zapovjednika francuske vojske u Dalmaciji. Već 1807. vojska generala Marmonta započinje gradnju cesta u Dalmaciji. On je o tome pisao u svojim memoarima ističući važnost cesta, kako s vojnog, tako i s gospodarskog aspekta, pa ga se može smatrati prvim cestograditeljem na našim prostorima u moderno doba. Prema Marmontu, civilizirana društva koja imaju siromašne i zabačene krajeve moraju užurbano izvršiti velike radove od javne koristi. Tako se ubrzava dolazak razdoblja civilizacije i bogatstva, a bogaćenju zemlje u prvom redu pridonose prometnice. U vremenu francuske uprave, a posebice nakon ustroja Ilirskih pokrajina 1809., cestogradnja je predstavljala jedan od prioriteta, ponajprije iz vojnih pobuda, kako bi se olakšalo daljnje napredovanje francuske vojske te kako bi se osigurali trgovački putovi prema istoku. U razdoblju koje je prethodilo francuskoj upravi upravo su, naprotiv, vojni razlozi uvjetovali stagnaciju u cestogradnji i održavanju prometnica kako bi se potencijalnim napadačima otežao pristup Mletačkoj Republici. Za vrijeme Marmontove ingerencije, zbog nemogućnosti brzog prebacivanja vojske uslijed nepostojeće cestovne infrastrukture i transporta roba morskim putem s obzirom na britansku blokadu, kao jedino rješenje nametnuo se razvoj kopnenih komunikacija. Zbog toga se pristupilo intenzivnoj cestogradnji, ponajprije unutar Dalmacije, te završetku projekata većih razmjera poput Lujzijanske prometnice. Ipak, najvažniji je projekt izgradnja sredozemne dalmatinske ceste koja je spajala Knin s granicom Dubrovačke Republike, zatim nastavak od Trstenog do Zatona, od Gruža do Herceg-Novog te do Boke u ukupnoj dužini većoj od 250 milja. Ta je cesta nazvana Napoleonski put. Cjelokupnom dužinom Napoleonski se put protezao od Ljubljane (glavni grad Ilirskih pokrajina) do Dubrovnika, odnosno Kotora. Uz tu longitudinalu građene su i poprečne ceste koje su povezivale tursku granicu s dalmatinskom obalom, prvenstveno preko Klisa i Sinja. Počevši od 1806. u pojedinim hrvatskim krajevima (Istra, Dalmacija, Dubrovnik), a nakon osnivanja Ilirskih pokrajina i u svim ostalim krajevima koji su pripadali tim pokrajinama, počeo je važiti Code civil, jedan od najvažnijih građanskih zakonika što pripadaju europskom kontinentalnom pravnom krugu. Stoga neki autori s pravom uspoređuju pravni poredak koji je tada važio na vrlo raznolikom europskom području s današnjim pravnim poretkom na kojem je utemeljena Europska unija (acquis communautaire).

prometne komunikacije; cestogradnja; maršal Marmont; Ilirske pokrajine; acquis communautaire

nije evidentirano