hrvatski

Stjecanje bez osnove, s posebnim osvrtom na razlikovanje od izvanugovorne odgovornosti za štetu

Stjecanje bez osnove je izvanugovorni obveznopravni odnos na temelju kojeg je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Povijesne korijene ovaj institut pronalazi u istoimenom rimskom kvazikontraktu i actio de in rem verso, a pandektno učenje o kondikciji kao jedinstvenom i općem sredstvu pravne zaštite utjecalo je na kasniju pozitivizaciju ovog instituta u europskim građanskim zakonicima. Ipak, postoje nemale komparativne razlike u regulaciji ovog instituta, pogotovo obzirom na sredstva pravne zaštite. U tom smislu mogu se razlikovati monistički sustavi (koji priznaju kondikciju kao opće sredstvo pravne zaštite) i dualistički sustavi (koji priznaju kondikciju i verziju). U našem pravu, povijesno gledano, pronalazimo oba sustava. U vrijeme važenja OGZ, kao pozitivnog prava i kao pravnih pravila, stjecanje bez osnove bilo je dualistički uređeno. ZOO 78, regulacijom kondikcije kao općeg sredstva pravne zaštite, uveo je monistički sustav. Isti je prihvatio i ZOO, regulirajući ovaj institut gotovo identično kao i ZOO 78. Zakonska definicija instituta u našem pozitivnom pravu sadržana je u čl. 1111. ZOO. Odredba čl. 1111. st. 1. propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredba st. 2. istog članka propisuje kako se pod prijelazom imovine smatra i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Pod citirane odredbe podvode se platež neduga, stjecanje obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, stjecanje po osnovi koja je kasnije otpala, uporaba stvari u tuđu korist, uporaba tuđe stvari u vlastitu korist i izdatak za drugog, kao tradicionalni tipični slučajevi. Tri su pravna učinka stjecanja bez osnove. Prvi regulira čl. 1111. st. 1. ZOO, propisujući stjecatelju dužnost vraćanja stečenog, ako je to moguće, a u protivnom dužnost naknade vrijednost postignute koristi. Kao drugi pravni učinak pojavljuje se stjecateljeva obveza vraćanja plodova i plaćanja zakonskih zateznih kamata, u ovisnosti o tome je li bio pošten ili ne. Treći pravni učinak je stjecateljevo pravo na naknadu troškova. Pored općih, postoje i posebna pravila o vraćanju stečenog bez osnove, sadržana u ZOO i drugim propisima. U pogledu odnosa stjecanja bez osnove i izvanugovorne odgovornosti za štetu, izložen je stav o materijalnopravnom odnosu isključenja te tri moguća procesnopravna odnosa kondikcijskog i odštetnog zahtjeva, a to su odnos isključenja, konkurencije u vidu naknadnog odštetnog zahtjeva nakon pravomoćno priznate kondikcije i odnos eventualne kumulacije.

stjecanje bez osnove; izvanugovorna odgovornost za štetu

ABSTRACT (eng.) Unjust enrichment is an extra-contractual legal obligation on which the acquirer is obliged to restitute or compensate the value of that property or material benefit he had acquired without legal basis or upon the basis that were not actualized or were subsequently fallen off. The historical roots of this institute are found in the Roman quasicontractus condictio sine causa and in actio de in rem verso. Pandectists developed their theory of condictio as single and universal legal remedy in the context of unjust enrichment, which had a great influence on the later positive regulation of this institute in the European civil codes. However, there are some considerable comparative differences in the regulation of this institute, especially considering the legal remedies. Hence, there is a room for making difference between monistic systems (recognising condictio as single and universal legal remedy in the context of unjust enrichment) and the dual systems ( recognizing condictio, as well as actio de in rem verso, as legal remedies which can come into account in the context of unjust enrichment). In Croatian Private Law, historically speaking, both systems can be found.