hrvatski

Utjecaj gladovanja na metabolizam masti u tovnih pilića hranjenih hranom s dodatkom organskoga selena

Gladovanje je način izazivanja oksidativnog stresa tijekom kojeg osim mobilizacije i potrošnje dolazi i do oksidacijskih oštećenja masnih tvari. Metabolizam masnih tvari kod ptica ima nekoliko karakteristika po kojima se razlikuje od metabolizma masti kod sisavaca što ih čini dobrim animalnim modelom praćenja sinteze, prijenosa i pohrane u organizmu. Na metabolizam masnih tvari i na antioksidativnu obranu organizma utječe selen u obliku selenoaminokiselina ugrađenih u selenoproteine. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj dodatka organskoga selena u hranu tovnih pilića na metabolizam masnih tvari u serumu i tkivima nakon završetka tova i nakon 48-satnog gladovanja. Istraživanje je provedeno na pilićima teške hibridne linije Ross 308. Tijekom prvih sedam dana životinje su hranjene početnom smjesom za tov pilića nakon čega su nasumično razdijeljene u dvije skupine. Kontrolnoj skupini nastavilo se davati navedenu smjesu dok je u smjesu Sel-Plex skupine umiješano 0, 3 ppm organskoga selena u obliku selenometionina iz pripravka Sel Plex ™. U daljnjem tijeku tova pilići su hranjeni sa smjesom za rast pilića i završnom smjesom za tov pri čemu je pokusnoj skupini u obje vrste smjese dodavana jednaka količina selena. Nakon završetka tova i nakon 48-satnog gladovanja nasumično je odabrano po deset životinja iz pokusne i iz kontrolne skupine kojima je izvađena krv za analizu, a zatim su žrtvovane. Odmah nakon žrtvovanja pilića uzeti su uzorci jetre, tankog crijeva i masnog tkiva. U tkivima su određene koncentracije triacilglicerola, ukupnog i slobodnog kolesterola i lipidskih peroksida te aktivnost lipoproteinske lipaze. U serumu su određene koncentracije ukupnih masnih tvari, triacilglicerola, slobodnih masnih kiselina, glicerola, ukupnog, HDL i LDL kolesterola te elektorforezom i u gradijentu gustoće iodixanola razdvojene lipoproteinske frakcije. Nakon završetka tova u Sel-Plex skupini pilića utvrđena je statistički značajno manja koncentracija triacilglicerola, glicerola i VLDL u serumu te triacilglicerola u jetri pilića u odnosu na koncentracije kontrolne skupine dok se koncentracije triacilglicerola u uzorcima masnog tkiva i tankog crijeva pokusne i kontrolne skupine nisu značajno razlikovale. U masnom tkivu i tankom crijevu Sel-Plex skupine pilića utvrđene su značajno niže koncentracije ukupnog kolesterola u odnosu na kontrolnu skupinu dok je u jetri pokusne skupine koncentracija ukupnog kolesterola bila nešto viša, ali ne i značajno. Koncentracije selena u Sel-Plex skupini nakon završetka tova u jetri i tankom crijevu bile su nešto niže u odnosu na vrijednosti dobivene u kontrolnoj skupini. Nakon 48-satnog gladovanja, u serumu kontrolne skupine pilića koncentracija ukupnih masnih tvari, triacilglicerola i VLDL bila su statistički značajno niže u odnosu na vrijednosti dobivene nakon završetka tova. U serumu pilića hranjenih s dodatkom organskoga selena, gladovanje je dovelo do značajno nižih koncentracija triacilglicerola i VLDL u serumu. U obje skupine pilića došlo je do značajnog povećanje koncentracije triacilglicerola u tankom crijevu nakon izlaganja gladovanju dok je u kontrolnoj skupini zabilježena i značajno niža koncentracije triacilglicerola u jetri. Koncentracije HDL i LDL u serumu Sel-Plex skupine pilića bile su značajno niže nakon 48-satnog gladovanja. Nakon 48-satnog gladovanja, koncentracija ukupnog kolesterola značajno se smanjila u masnom tkivu kontrolne skupine dok se u tankom crijevu pokusne skupine značajno povećala. Koncentracija slobodnog kolesterola značajno se povećala u jetri i tankom crijevu obje skupine pilića dok se u masnom tkivu kontrolne skupine značajno smanjila, a pokusne značajno povećala nakon izlaganja gladovanju. Gladovanje je dovelo do značajnog smanjenja koncentracije lipidskih peroksida u tankom crijevu obje skupine pilića dok je u kontrolnoj skupini zabilježeno značajno smanjenje koncentracija lipidskih peroksida i u masnom tkivu. Aktivnost LPL značajno se povećala u masnom tkivu obje skupine pilića nakon gladovanja dok se u Sel-Plex skupini povećala i u jetri i tankom crijevu. Koncentracija selena u jetri kontrolne skupine pilića značajno se smanjila nakon gladovanja dok je u pokusnoj skupini ostala na gotovo istim vrijednostima kao i nakon završetka tova. Usporedbom vrijednosti koncentracija slobodnog kolesterola u masnom tkivu Sel-Plex i kontrolne skupine utvrđene su statistički značajno veće vrijednosti u uzorcima pilića hranjenih s dodatkom organskoga selena. Koncentracija selena u jetri pokusne skupine pilića bila je statistički značajno veća u odnosu na vrijednosti dobivene u kontrolnoj skupini pilića nakon 48-satnog gladovanja. Rezultati određivanja ovog istraživanja upućuju na povezanost organskoga selena s metabolizmom masnih tvari u serumu i pojedim tkivima pilića nakon završetka tova i nakon 48-satnog gladovanja. Nakon završetka tova, dodatak organskoga selena utjecao je metabolizam triacilglicerola u serumu i jetri te kolesterola u masnom tkivu i tankom crijevu što upućuje na različite metaboličke osobitosti pojedinih tkiva. Izlaganje pilića gladovanju dovelo je do promjena u metabolizmu kolesterola koje se očitovalo povećanjem koncentracije HDL i LDL u serumu te povećanjem koncentracije slobodnog kolesterola u masnom tkivu, jetri i tankom crijevu. Pozitivnim učinkom dodavanja organskoga selena na metabolizam kolesterola može se smatrati održavanje koncentracije ukupnog kolesterola u serumu nakon gladovanja na vrijednostima dobivenim nakon završetka tova. Metabolizam masnih tvari tijekom gladovanja smanjenog je intenziteta što se očitovalo smanjenjem lipidske peroksidacije u svim tkivima osim u jetri koje je glavno mjesto razgradnje lipidskih peroksida.

gladovanje; masne tvari; organski selen; tovni pilići

nije evidentirano