hrvatski

Karakteristike glasa djece sa lakšim stupnjem nagluhosti

Kako je glas svakog pojedinca jedinstven, originalan, vrlo je teško definirati „normalan glas“, no ipak, normalnim bismo glasom mogli okarakterizirati glas s pravilnim periodičnim titranjem glasiljki, glas bez karakterističnih promjena visine ili intenziteta, glas bez promuklosti ili šuma na bilo kojem dijelu spektra, glas s jasno izraženim osnovnim laringealnim tonom i njegovim harmonicima, glas s više harmoničnih tonova, te voluminozan i zvonak glas. Nadalje, normalan glas mogli bi definirati kao ugodan zvuk adekvatne visine i jačine s obzirom na dob i spol dotične osobe, odnosno govornika. Cilj ovog rada je bio ispitati i utvrditi karakteristike glasa kod djece sa oštećenjem sluha (eksperimentalna skupina) i djece s normalnim sluhom (kontrolna skupina) te utvrditi postoje li razlike u karakteristikama glasa između djece sa lakšim oštećenjem sluha i kontrolne skupine. Ispitivanje je provedeno na 20 ispitanika, starosne dobi od 5-10 godina. Među njima bilo je 8 dječaka i 12 djevojčica. Desetero ispitanika je imalo lakši stupanj nagluhosti, a drugih 10 je imalo normalan sluh. Statistička obrada je obuhvatila osnovnu statistiku (aritmetička sredina, minimalna i maksimalna vrijednost, standardna devijacija), T-test i Pearsonov koeficijent korelacije. Iz rezultata statističke obrade može se zaključiti da se djeca sa lakšim stupnjem nagluhosti i djeca s normalnim sluhom razlikuju u svim akustičkim varijablama ali da te razlike nisu značajne. Lakši stupanj nagluhosti ne utječe bitno na kvalitetu glasa, iako neke manje razlike postoje. Pojedini rezultati istraživanja su prikazani i kroz grafičke modele radi boljeg uočavanja odnosa određenih varijabli. Detaljan i potpuniji prikaz dobivenih rezultata provedenog istraživanja, u sklopu ovog diplomskog rada je prikazan u poglavlju „Rezultati rada i diskusija“.

oštećenje sluha; glas

nije evidentirano